Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. u Bosni i Hercegovini je živjelo 3.531.159 stanovnika. Od toga, u Federaciji BiH 2.219.220 (62,85 posto), u Republici Srpskoj 1.228.423 (34,79 posto), te u Distriktu Brčko 83.516 stanovnika (2,37 posto).

Jedini poslijeratni popis u BiH koštao je oko 45 milijuna maraka. Prije 2013. popis stanovništva u našoj zemlji je urađen 1991.

Iako je od posljednjeg popisa prošlo deset godina, ne nazire se kada će biti održan novi, dok se nadležni pozivaju na donošenje novog Zakona o popisu i poručuju da sprovođenje ovisi od državnih tijela i stabilne društvene situacije.

Agencija za statistiku BiH je u suradnji s Republičkim zavodom za statistiku RS-a i Federalnim zavodom za statistiku poduzela određene aktivnosti u vezi s narednim popisom.

Prije svega to se odnosi na novi Zakon o popisu, koji bi trebalo da bude u skladu sa zakonodavstvom EU i međunarodnim preporukama, dok je samo održavanje stvar odluka državnih tijela, budući da se aktivnost treba realizirati u suradnji s većim brojem institucija, a prema međunarodnim preporukama potrebna je i stabilna društvena situacija. Preliminarne procjene o broju stanovništva govore da nas je danas manje nego 2013.

Koliko nas doista ima?

Koliko manje teško se usuditi reći. Demografi smatraju da ni pretpostavke nisu približne stvarnom stanju. Dostupni podaci su uglavnom bazirani na prirodnom kretanju stanovništva, a agencije nemaju točne podatke o migracijama.

- Gubitak stanovnika o kojem uglavnom čujemo ili čitamo odnosi se samo na gubitak usljed prirodnog priraštaja. Oni apstrakuju od vanjskih migracija iz razloga što su podatke o njima dobijali samo na osnovu odjave prebivališta iz MUP-a, a obuhvat lica koja su napustila zemlju i ujedno odjavila prebivalište je bio manji od pet posto. Iz tog razloga se taj podatak ne može uzeti kao relevantan, pojašnjava demograf Aleksandar Čavić.

Smatra da popis stanovništva “radi reda” nije rješenje.

- Ako bismo uključili podatke o vanjskim migracijama, taj broj bi sigurno bio 350.000-400.000, pa i više u pogledu gubitka stanovništva. Prethodni popis doveo je do razmirica po pitanju popisivanja osoba koje nisu uobičajeno stanovništvo BiH, a na čijem popisu je inzistirala bošnjačka stana, što je rezultiralo nerealnim brojem stanovnika. Oni inzistiraju da se stanovništvo koje predstavlja uobičajeno stanovništvo Austrije, Njemačke, Danske, Švedske, Norveške ili drugih država kroz određeno izbjegavanje logičkih kontrola ipak uvrsti kao stanovništvo BiH, pojašnjava Čavić i poručuje da je rješenje formiranje registra koji bi sadržao podregistar stanovništva i podregistar iseljenika i dijaspore koji bi bio objedinjen u skladu s Ustavom BiH.

- Svaki stanovnik koji se rodi bi se upisivao u registar, a onaj tko premine bi se brisao. Svaki doseljenik se dodaje, a svaki iseljenik se briše. S obzirom da imamo biometrijsku evidenciju tko ulazi, a tko izlazi iz države, ukoliko vidimo da se iseljenik u tijeku godine pretežno zadržao van, njegovi podaci bi se privremeno prebacivali iz jednog podregistra u drugi i u svakom trenutku bismo imali podatke o trenutnoj populaciji, zaključuje Čavić.

Vandredni profesor Odsjeka za sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić ističe kako je jako važno da se popis vrši u ciklusu od deset godina. Ovo pitanje se u Bosni i Hercegovini, nažalost politizira zbog čega se trenutno ne raspolaže točnim podacima o broju stanovnika, a na osnovu kojih bi se pravile razvojne strategije.

- Popis je s demografsko-inventurnog stanja jedna od najvažnijih baza podataka koje država i društvo trebaju imati. Koliko je važna aktualnost tih podataka svjedoče dokumenti koji bi se trebali naslanjati na popis, poput strategija i planova razvoja. Sve ozbiljne države koje drže do razvoja društva, rade desetociklusni popis. Dakle, svakih deset godina se ažuriraju podaci te se pravi kratka inventura. Nažalost, kod nas ni to pitanje ne prolazi bez politiziranja. Stavio se fokus na to tko je koje etničke pripadnosti od mnogo značajnijih podataka koji su nam potrebni poput kratkoročne, srednjoročne i dugoročne strategije razvoja. Izuzetno je teško dati projekciju kada bismo mogli očekivati popis stanovništva koji se trebao održati prošle godine. Trebali smo imati jasnu sliku koliko nas još ima, da li smo na tri i pol milijuna ili smo značajno ispod, ističe Osmić.

Tko nas laže?

U normalnim demokracijama, proces pripreme realizacije popisa stanovništva traje oko godinu i pol.

- Bojim se da kod nas nije to moguće, jer je pitanje politizirano i nema dimenziju da možemo reći kada točno možemo očekivati. Strah me je da ćemo nažalost dugo čekati popis zbog političke situacije i krize u kojoj se nalazi bh. društvo, dodaje Osmić.

Nažalost, ekonomski aspekt popisa u našoj zemlji za elite, pa i većinu građana mnogo je manje “značajan” od političkog.

- Ako pitate političare, oni će vam odgovoriti da je popis bitan kako bi se vidjelo koliko kojeg konstitutivnog naroda živi u nekom dijelu Bosne i Hercegovine i ukupno kada se gleda na razini države. Ako pitate ekonomiste, onda su mnogo bitniji socio-ekonomski podaci, jer od toga u mnogome ovisi kreiranje i ekonomske politike. Što mislite da li je uopće bitno znati koliko je nezaposlenih radnika prema stručnoj spremi, ili koliko nam je stara u prosjeku radna snaga, ili recimo koliko je zaposlenih radnika starije od 50 godina? Da li je bitno znati koliko imamo nepismenih ili koliko imamo mlađih od 15 godina, pita ekspert iz oblasti ekonomije Faruk Hadžić.

Svi podaci istraživačima pružaju odgovore na brojna pitanja, poput koliko će se djece upisati u osnovne škole svake godine, koliko će porasti broj umirovljenika, koliko možemo očekivati novih ulazaka u radnu snagu i kada će nam trebati više sredstava za mirovine.

- Čak i za politiku ovaj broj s popisa može biti interesantan, jer kroz praćenje kretanja prirodnog priraštaja, u našem slučaju negativnog prirodnog priraštaja, mogu procijeniti koliko će ljudi izaći na izbore. Kada smo kod izbora, onda ne mogu, a da ne spomenem i birački spisak i koliko je on prenapuhan osobama kojih nema. Popis je pokazao da nas je u 2013. godini živjelo 3.531.159. U ovaj broj su uključeni i mlađi od 18 godina, kojih je bilo 692.701. Drugim riječima, broj potencijalnih glasača je bio 2.838.458. Naredne, 2014., broj glasača prema Centralnom biračkom spisku je bio za 423.871 veći nego što je broj mogućih glasača s Popisa. Za svaku godinu, čak i ako zanemarimo da postoji problem iseljavanja, možemo izračunati broj mogućih glasača, uvažavajući broj rođenih, broj umrlih i broj onih koji si stekli pravo da mogu glasovati na izborima. Ako bismo otišli korak dalje i izlaznost na izborima usporedili s procjenom Agencije za statistiku BiH iz 2018. da nas živi 2,7 milijuna, onda bismo vidjeli da ustvari imamo veliku izlaznost građana koji fizički žive u Bosni i Hercegovini, apostrofira Hadžić.

N. K.