Državna vlast je odlučila krenuti u proces izbora glavnog pregovarača i njegovog zamjenika sa EU. Slijedi najteži i najmučniji dio toga posla, kandidiranje i potvrda kandidata u nadležnim državnim institucijama. 

Ne zna se što je kompliciraniji izazov. Sarajevske stranke ne žele niti čuti da SNSD poklopi poziciju glavnog pregovarača, jer su s Miloradom Dodikom razvrgnuli sve odnose i komunikacije i zakovane su oko stajališta da su Dodik i SNSD antieuropejci pa bi, kako tvrde, bilo apsurdno i samoubilački podržati kandidata iz te opcije. 

Inače, među sarajevskim strankama je vidljiva podjela oko nadležnosti institucija koje bi trebale imenovati glavnog pregovarača. Grupacija okupljena oko SDA, DF, SBiH i brojni bošnjački nacionalisti, poput Zlatana  Begića, smatraju kako Predsjedništvo BiH ima, po Ustavu, isključivu nadležnost za imenovanje bilo koje osobe za pregovore i potpisivanje sporazuma s međunarodnim organizacijama, pa dakle i sa EU. 

Ipak, vladajuća Trojka je kontra takvog rigidnog, maglovitog, stava. Smatraju da je državni Parlament apsolutno nadležan za izbor glavnog pregovarača, a da konačni prijedlog utvrđuje Vijeće ministara. 

Kandidati

Nekoliko je političkih stranaka već požurilo ponuditi svoje kandidate. Za Glavnog pregovarača između BiH i Brisela, jedino su srpske oporbene  stranke ponudile svog kandidata. To je iskusni diplomata Branko Nešković. Najjača stranka iz RS-a, Dodikov SNSD se još drži samozatajno. Iako je donedavno danima kolalo ime Ane Trišić Babić, službene objave još nema. Od ostalih kandidatura potvrđeno je da su SDP i Naša stranka zainteresirane za poziciju zamjenika glavnog pregovarača. Tako je SDP BiH za ovu dužnost  predložio Lejlu Ramić-Mesihović, doktoricu znanosti i šeficu odsjeka za međunarodne odnose i europske studije na Burch sveučilištu u Sarajevu, dok je Naša stranka predložila Lejlu Hasanović, članicu nastavnog osoblja u oblasti prava privrednih društava na Sveučilištu u Sarajevu.   

Konakovićev NiP također se zasada drži po strani. DF i SDA neće predlagati svog kandidata, jer smatraju da Parlamentarna skupština BiH nije nadležna za ovo pitanje, s tim što u stranci Bakira Izetbegovića se ne protive da se aktualna vlast o tome treba dogovoriti, a da će oni zauzeti stav o pojedinim kandidatima. 

Realno, stajalište najjače bošnjačke stranke je korektno i mudro, makar se jasno nazire da će Izetbegović biti protiv izbora kandidata iz Dodikovog SNSD-a. 

Probni baloni

Iako su tek pušteni probni baloni nekako se daju iščitati dvije ključne determinante oko izbora Glavnog pregovarača i njegovog zamjenika. 

Ako su dakle sve bošnjačke stranke i HDZ BiH uglavnom suglasne da glavni pregovarač bude Srbin, najprotočnije rješenje bi bilo da SNSD i srpske oporbene stranke sjednu za stol i nekako pronađu kompromis oko zajedničkog kandidata.  

To možda djeluje kako koperfildova magija, ali inteligentni ljudi mogu i znaju pronaći rješenje, povoljno za obje strane. Ima osoba u RS-u koje  mogu pomiriti udaljene i zainaćene opcije. Jer, bošnjačke stranke neće podržati kandidata iz SNSD-a, dok hrvatske stranke, dva HDZ-a kao i SNSD neće, opet, podržati kandidata iz srpske oporbe i izdati partnersku stranku Milorada Dodika. 

Proces izbora bi bio paraliziran. Jednako tako bi bilo poželjno da sarajevske  stranke iskemijaju zajedničkog kandidata za zamjenika Glavnog pregovarača. 

Vidljivo je da se Dragan Čović ne želi miješati u kandidiranje za glavnog pregovarača niti za njegovog zamjenika. Razlog je jednostavan i potpuno  razumljiv, Borjana Krišto, kao predsjedateljica Vijeća ministara je odavno  glavna figura naše zemlje za odnose sa EU. I na koncu, problem bi mogle  stvoriti razjedinjene sarajevske stranke oko nadležnosti Predsjedništva i Parlamenta BiH oko izbora glavnog pregovarača. Ipak, ako bi se postiglo suglasje oko imena kandidata za Glavnog pregovarača, nadležnost neke  institucije bi mogla biti daleko minornija kušnja. 

J. S.