47 GODINA MTM-a: Ni rat ih nije zaustavio

Mostarski teatar mladih proslavio je 47. rođendan. Uz poštivanje mjera i preporuka koje se odnose na suzbijanje pandemije COVID-a 19, u čast rođendana premijerno je izvedena predstava “Pusta zemlja“. Ovaj teatar inače u kontinuitetu, bez obzira i na ratna dešavanja u Mostaru, razvijajući kreativne sposobnosti i nastojeći ih pritom učiniti boljim ljudima, okuplja mlade Mostara. Glumci iz sadašnje postave kažu da to nije samo mjesto u kojemu rade ili se bave glumom, već da je to ustvari, njihov drugi dom.

- Ovdje sam došla kao djevojčica, ali sam nakon nekog vremena odustala. Ipak, kasnije sam shvatila da sam pogriješila i vratila sam se, a kada sam ponovno došla - osjećala sam kao da nisam ni išla. Mi smo kolektiv, zajednica u kojoj dijelimo iskustva, kako bismo zajedno prolazili ono s čime se susrećemo i bili hrabriji u ovom vremenu, kaže mlada glumica Sara Kljajić.
Pomjeraju granice
Navodi i da je teatar važan za grad Mostar zbog mnogo stvari. Prije svega, jedna je od institucija koja je i nakon rata ujedinila grad i na jednom mjestu okupila mlade svih nacionalnosti.
- Mi smo ustanova koja nije na proračunu. Dakle, opstajemo i radimo iz ljubavi. Obraćamo se mladima ovoga grada, te u svojim predstavama biramo tematike koje su aktualne, dnastojeći nešto promijeniti, ali pritom i naučiti, priča dalje Kljajićeva.
Teatar mladih konstantno nastoji pomjerati granice slobode, kako one umjetničke, tako i društvene. Ovakav pristup rezultirao je ponekad i neželjenim posljedicama, ali MTM je na radost ipak preživio sve nedaće.Umjetnički direktor Sead Đulić bio je dio kuće i kada je osnovana prije 47 godina.
- Bilo je teško od početka, posebno u ovih posljednjih deset godina, koje su bile teže nego i one ratne. Ostvarili smo dva velika uspjeha – prvi što smo opstali i nismo se promijenili, i drugi – tisuće mladih je odgojeno ili su prohodali ovdje. I svi su i danas u kontaktu s teatrom. Ponosni smo da nikad nitko od njih ili nas nije bio na krivoj strani, kaže Đulić.

U čast 47. rođendana Teatra mladih na Memorijalnoj sceni 2532 u srijedu je premijerno izvedena predstava Pusta zemlja, nastala po poemi Tomasa Stearnsa Eliota.
- Kompleksan je tekst. Kada sam ga prvi put pročitala nisam znala kako prikazati i iznijeti predstavu. Uspjeli smo i mislim da će svima kada pogledaju predstavu biti jasno zašto smo u pustoj zemlji, navela je Sara Kljajić.
- Pusta zemlja je jedna od dvije najznačajnije poeme 20. vijeka. Teška je i komplicirana. Kada smo je pročitali rekao sam mladima da prethodno pročitaju deset knjiga. Njihova stvarnost je metaforička slika obrađena u ovoj poemi. Stvorili smo predstavu koja će doprijeti do gledatelja i ja se nadam da će oni prepoznati o čemu pričamo. Ovo je generacijski stav devet mladih o svijetu u kojemu žive, dodaje Sead Đulić.
Daleko od proračuna
Za 47 godina rada i postojanja, Mostarski teatar promijenio je 13 scena, ali svaki put u tuđem prostoru. Trinaesto preseljenje će biti prvo svojevoljno, ali ujedno i posljednje, jer čelni ljudi ustanove planiraju do 50. rođendana izgraditi vlastiti dom. Bit će to, kažu, najljepši poklon i ostvarenje sna kojeg sanjaju skoro punih pet decenija.

- Ideja je da za 50. rođendan sami sebi, ali i drugi koji nam žele pomoći, darujemo ozbiljan teatar u kojemu će mladi moći pratiti predstave i uživati u njima. I to ne samo predstave, već i sve što u umjetničnom smislu doprinosi razvoju kreativnosti. Teatar je sublimat umjetnosti. Postoji dovoljno ljudi i organizacija koji su spremni pomoći. Čekali smo na novo Gradsko vijeće, kako bismo pokrenuli akciju i označili lokaciju za novi teatar. Nadamo se da ćemo 50. rođendan dočekati svoji na svome i budućim generacijama ostaviti dobar prostor za stvaralaštvo, ističe Đulić.
Na kraju smo ga upitali i očekuje li da se MTM uskoro nađe u proračuni grada:
- Ne očekujem! Takve su okolnosti. Nadamo se da će naći prostora da svi možemo ravnopravno konkurirati za projekte od interesa i za Grad. Naš festival koji će se ove godine održati po 46. put poznat je u svijetu, ali bez obzira i na to za Kanton i Grad mi ne postojimo, rekao je na kraju.
H. Ž.