Amerikanci su odlučni da ubrizgaju “svoj plin” u BiH i pokrenu još neke investicije u oba entiteta. Nakon “uvjeravanja” federalnih političkih poglavica, Trumpova produžena ruka John Ginkel je krenuo u misiju “omekšavanja” vrha RS-a Bosna i Hercegovina nalazi se pred ključnom energetskom i političkom odlukom, prokrčiti zakonske barijere i omogućiti ulazak američkih investicija, odnosno ukapljenog plina s Krka, a vjerojatno i cestovnog giganta Bechtela za gradnju najkompleksnijeg i najskupljeg dijela Koridora Vc kroz Hercegovinu.

Ipak, bez izmjena ili prilagodbe zakonodavstva o famoznoj državnoj imovini teško će biti realizirati projekt Južne plinske interkonekcije, strateški važan za smanjenje potpune zavisnosti zemlje od ruskog plina. Već se nameću i pragmatične barijere na trasi autoceste kod Mostara.

Pravna struka tvrdi kako postoje pravni mehanizmi koji bi omogućili izuzetak u javnom interesu, institucije nadležne za njihovu primjenu godinama su blokirane.

Federalno ulizivanje

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države su preko svog samozatajnog, ali robusnog, otpravnika poslova u Sarajevu Johna Ginkela pokazale odlučnost za ulazak svog kapitala u BiH i vrše stanoviti pritisak na vlasti da se sve zakonske prepreke poruše. Ginkel je prvo obavio seriju razgovora s čelnicima vladajuće koalicije u FBiH.

Očevici su otkrili kako su se federalne političke glavešine utrkivale u ulizivanju tko će više obećati Amerikancima svoju kooperativnost. A kada napuste zgradu američkog veleposlanstva po starom običaju varalice pokušavaju ublehariti. No, čini se da su im ovoga puta ruke svezane i da su pritisnuti uza zid uz prijetnju američkim “batinanjem”.

Prije nekoliko dana John Ginkel je posjetio Banju Luku i obavio sastanak s novim predsjednikom RS-a Sinišom Karanom. Uz rutinske poruke o korektnim razgovorima i čestitkama, te spremnošću na smirivanje tenzija jasno je da su u prvom planu bile američke investicije. Zanimljivo je da se toga dana Ginkel nije susreo s Miloradom Dodikom, liderom SNSD-a bez čije suglasnosti zastupnici te stranke u državnom i entitetskom parlamentu neće i ne smiju podržati nikakve korekcije koje se tiču državne imovine.

-Mnogo puta se prešla ta crta , a sada smo došli do zadnje koja se zove imovina. Pitanje imovine je riješeno u Dejtonu, i to više nije na stolu. Ginkelove osnovne poruke su bile da američke kompanije žele investirati u Republici Srpskoj. Onda to govori o stabilnosti Srpske. Prvi i ključni uvjet je politička stabilnost, a mi smo to uspjeli. Prepoznati smo kao stabilan faktor. Republika Srpska je 30 godina bila na stolu, a sada smo prvi put za stolom, kao ravnopravan partner, iznio je svoju verziju Karan.

Američko veleposlanstvo je po običaju bilo zakopčano. Ta tradicionalna i ubojita diplomacija se nikada ne zalijeće dok nije sigurna u krajnje efekte. Ginkel je samo kratko dao štofa porukom kako Sjedinjene Države ostaju posvećene konstruktivnoj suradnji s RS-om i partnerima širom BiH - s ciljem proširenja zajedničkih prilika, jačanja dugoročne stabilnosti i poticanja američkih investicija koje će doprinijeti prosperitetnijoj budućnosti obje naše zemlje.

Štite svoj kapital 

Iako se razgovori Ginkela sa “partnerima” iz oba entiteta ocjenjuju korektnim, posve je razvidno kako su oni mučni i kako Amerikancima preostaje energično slamanje tvrdoglavih vođa. Za BiH i društvo i u FBiH i u RS izvjesni dolazaka američkih kompanija je možda i najvažnija gospodarska, politička, a naročito sigurnosna vijest, pa možda i od potpisivanja daytonskog mirovnog sporazuma. Jer, opstanak države BiH ovisi o koncu. Sjedinjene države su najveći jamac preživljavanja tog sporazuma.

A povijest je pokazala da Amerikanci štite svoj kapital po cijelom svijetu i to je za njih sveta knjiga. Nema razloga da ne bi štitili Južnu plinsku interkonekciju i druge najavljene projekte. Vlasti u BiH će morati pronaći neko, makar i prijelazno, rješenje oko sporne državne imovine.

Lex specialis 

Stručnjaci navodno ostavljaju otvorenom mogućnost usvajanja posebnog zakona, lex specialis, koji bi se bavio ovim pitanjem, ali je, kao preduvjet, potrebno usvajanje krovnog zakona, koji bi tretirao državnu imovinu na cijeloj teritoriji zemlje.

U BiH je trenutno na snazi zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je nametnuo visoki predstavnik Paddy Ashdown prije više od 20 godina. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić uputio je u rujnu prošle godine inicijativu za izmjenu zakonske zabrane, koju bi trebao nametnuti visoki predstavnik Christian Schmidt koristeći bonska ovlaštenja.

Nikšićev prijedlog predviđa da iz zabrane raspolaganja bude izuzeta ona državna imovina koja je potrebna za izgradnju, održavanje i funkcioniranje javne infrastrukture. Tim dokumentom, ako bi se kojom srećom prihvatio, od zabrane bi bila izuzeta imovina potrebna za izgradnju cesta, željeznica, aerodroma, plinovoda, naftovoda i elektroenergetskih objekata. Vlasnik imovine ostala bi država BiH, ali bi niže razine vlasti mogli mijenjati namjenu radi javnih projekata. E, u tome grmu leži zec, ta formulacija da državna imovina ostaje u vlasništvu države.

Na to bi mogle vrisnuti vlasti iz Banja luke. Ali, valjda je toga svjestan i medijator John Ginkel. Nije poznato je li i to možda natuknuo Siniši Karanu kao izlaznu opciju, svakako će na koncu morati porazgovarati i s glavnim upraviteljem RS-a Miloradom Dodikom. Možda je Dodik svoju suglasnost već dao u nedavnoj trampi s američkom administracijom u zalog za ukidanje sankcija, njemu a najviše njegovoj djeci.

J. S.