Biti roditelj u Europi: Više smisla, ali ne i zadovoljstva

Novo istraživanje potvrđuje ono što su mnogi roditelji već znaju: djeca doduše daju životu veći smisao, ali to ne znači i više zadovoljstva – osobito za majke. Ipak, postoje razlike, piše Deutsche Welle.
Jednom sam čula lijepu rečenicu: „Imati dijete je kao da si svoj vitalni organ predao na outsourcing, koji onda sam luta uokolo i penje se na drveće.“ Imati dijete može biti jednako fascinantno i ispunjavajuće koliko i naporno i zastrašujuće.
Novo istraživanje o zadovoljstvu roditelja potvrđuje taj prividni paradoks: u usporedbi s parovima bez djece, roditelji doživljavaju svoj život smislenijim. Istovremeno, roditelji nisu zadovoljniji svojim životom od onih bez djece – naprotiv, roditelji su često manje zadovolji.
Do toga su došli sociolozi Marita Jacob i Ansgar Hudde sa Sveučilišta u Kölnu, a svoje su rezultate objavili u stručnom časopisu Journal of Marriage and Family. Za istraživanje su koristili podatke iz tzv. European Social Survey, koji obuhvaća više od 43.000 ispitanika iz 30 zemalja.
Jacob i Hudde utvrdili su da i majke i očevi osjećaju dublji životni smisao – neovisno o nacionalnosti i društvenom statusu. Sa zadovoljstvom je drugačije. Ono ne ovisi samo o konkretnoj životnoj situaciji, već i o obiteljskoj politici dotične zemlje. Osim toga, ovisi i o spolu: majke su manje zadovoljne od očeva.
U Skandinaviji razlika gotovo nema
„Roditelji u zahtjevnim životnim okolnostima manje su zadovoljni“, kaže Marita Jacob, profesorica sociologije na Sveučilištu u Kölnu. Zahtjevne okolnosti uključuju, primjerice, samohrano roditeljstvo, pretjerana mladost u kojem su dobili dijete ili niži stupanj obrazovanja. Što da se kaže: stara istina je doista istina.
No Jacob smatra da to nije prirodni zakon koji se ne može promijeniti: „U skandinavskim zemljama razlike između društvenih skupina znatno su manje izražene.“ Osim toga, u tim je zemljama razlika u životnom zadovoljstvu između roditelja i parova bez djece znatno manja nego, primjerice, u srednjoj i istočnoj Europi.
Mjere obiteljske politike poput skrbi za djecu, naknada za roditelje i roditeljskog dopusta vrlo dobro funkcioniraju u skandinavskim zemljama, kaže Jacob. „Moje je mišljenje da te mjere djeluju i na samu društvenu svijest. Odnosno, djeca se ne smatraju isključivo problemom roditelja, već zajedničkim zadatkom.“
To se, dodaje Jacob, odražava i na kulturu radnog okruženja u skandinavskim poduzećima. Tamo je normalnije da roditelji ranije počinju s radom i ranije odlaze kući te da se važni sastanci više usklađuju s ritmom obiteljskog života, objašnjava sociologinja.
Najveći teret (ipak) na žene
I dalje su prvenstveno žene te koje se brinu za obiteljski život. U Njemačkoj svaka druga žena smanjuje radno vrijeme kako bi se mogla brinuti o djeci. Samo oko šest posto njemačkih muškaraca koji rade skraćeno radno vrijeme to čini iz obiteljskih razloga. Većinu roditeljskog dopusta u Njemačkoj također koriste majke.
Još jedan čimbenik zbog kojega su roditelji u Finskoj vjerojatno zadovoljniji od onih u Njemačkoj jest ravnopravnost spolova. Jednaka plaća i time manja razlika u primanjima u skandinavskim zemljama doprinose većem zadovoljstvu žena, kaže Jacob. To se potom pozitivno odražava i na partnerski odnos, a time i na obitelj.
Djeca su zajednički "projekt"
Marita Jacob ispričala je da se, dok su joj djeca bila mala, udružila s drugim roditeljima. „Uvijek bi netko od nas pokupio više djece iz vrtića.“ Tko ima malu djecu zna da pola sata više ili manje vremena može biti presudno za to, hoće li dan završiti živčanim slomom ili ne. Jacob se zato zalaže da si roditelji međusobno više pomažu – i da tu pomoć zaista prihvate.
Djeca su važna. Ne samo kako bi se ublažile posljedice starenja društva koje bez mladih više neće moći skrbiti za svoje umirovljenike. „Ali djeca imaju i vrijednost samu po sebi", naglašava Marita Jacob. „Oni unose živost, nove ideje i inovacije u društvo."
Zato ova sociologinja vidi prvenstvenu odgovornost u rukama država: „Djeca ne bi smjela biti problem svojih roditelja kada sustav skrbi zakaže ili postoje teškoće u školi. Djeca su društveni zadatak svih nas.“