Političko Sarajevo je u svojevrsnoj ekstazi, uvjereno da su otresli  nesretnog Milorada Dodika i da je sada samo na međunarodnoj zajednici da pronađe formulu pritiska kojom će kabadahiju iz Laktaša i formalno poslati na političko smetljište.  

Iako ga već i službeno proglašavaju i oslovljavaju kao “bivši predsjednik RS-a“, Milorada Dodika se, a ako ništa drugo onda zbog Rusa, nikako ne smije podcjenjivati. I dok traje to iscrpljivanje oko Dodika, bošnjačke radikalne snage su se usmjerile prema Hrvatima i Draganu Čoviću. Nemoćne da Čovića politički isprovociraju i eutanaziraju, jer je lukaviji i inteligentniji od Milorada Dodika pa ne ulazi u zonu sukoba s Ustavom zemlje, bošnjački nacionalisti iz ergele Bakira Izetbegovića i vrha Islamske zajednice u zadnje vrijeme frontalno su udarili na zapadnu Hercegovinu. 

Široki i Stolac

Na meti sarajevskih pristaša terorističkog Hamasa su Široki Brijeg, Stolac, a zapanjujuće smjelo i hercegovačka franjevačka provincija. Egzekutori prljave kampanje su promotori tzv. Uvoznog arapskog islama koji već godinama satire tradicionalno, bosansko, upražnjavanje islamske vjere i potlačuje domaće Bošnjake feudalnim pravilima. 

Dakle, bošnjačke vjerske i političke elite podmuklo provode islamizaciju Bošnjaka i države BiH gdje god to mogu, a uzor im je država u kojoj nema crkava, njihova je izgradnja zabranjena, kao što su zabranjeni križ, Biblija, ikona, ili svete sličice u bilo kojem obliku. 

Kršćanima, koji u Saudijsku Arabiju mogu ući samo kao sluge, ili kao zabavljači (nogometaši i njihovi treneri), zabranjeno je moliti se Bogu. Otkrije li, pak, neki musliman kršćanina u sebi, ponese li ga, recimo, nečija propovijed koju je na tko zna kakav način čuo, prikaže li mu se u snu Bogomajka, pa najednom povjeruje, bit će strogo kažnjen. Ne odrekne li se odmah krivovjerja, bit će kažnjen odrubljivanjem glave. Vrati li se pravoj vjeri, dakle islamu, bit će samo javno bičevan.  

I nije naravno, za ostrašćene bošnjačke fanatike problem što je muslimanka baš po običajima ili pravilima iz te Arabije klanjala usred Širokoga Brijega, niti potencijalni terorist Musa, nego je problem kršćanski Široki i njegov navodni islamofobičn mentalitet.  

-Taj incident, iako naizgled pojedinačan, odražava dublje društvene tenzije i atmosferu vjerske netrpeljivosti koja se i dalje osjeća u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine. Široki Brijeg – drumskom logikom sazidano mjesto, očituje jasan manjak osnovne tolerancije prema muslimanima, piše jedan  sarajevski analitičar. 

On se, naravno, pravi mutav i ne spominje manjak tolerancije prema židovima i kršćanima u Sarajevu, Zenici, Travniku, Bugojnu, Cazinu, Bužimu…

Čović na meti

Stolac, kao još jedna bitna grana na drvetu HDZ-a BiH, se također ovih dana ciljano našao na udaru Bakirovih drvosječa iz “duboke države”. Načelnika  Stjepana Boškovića se optužuje za sustavno provođenje diskriminacije prema malobrojnijim Bošnjacima u stolačkoj općini. 

Opet nemoćni za političko proždiranje Boškovića sarajevska radikalna sećija huška federalni POSKOK na lokalnu vlast. Navodno, posebni odjel za suzbijanje korupcije, organiziranog i međužupanijskog kriminala (POSKOK) već vodi istrage u vezi nekih slučajeva nezakonitog postupanja s građevinskim zemljištem.

Iz žiže interesa javnosti tako Stolac ne silazi zbog desetaka primjera sumnjive pretvorbe državne imovine, a ono zbog čega je grad na obalama Bregave dospio u fokus, između ostalog, jeste i povlačenje odluke gradonačelnika o dodjeli državnog zemljišta na parceli gdje bi se gradilo groblje / mezarje za stolačke Bošnjake.

Ne treba sumnjati kako će čelnik HDZ BiH Dragan Čović u nadolazećim danima biti opsesija i meta bošnjačkog paraobavještajnog aparata. S  obzirom da sarajevska hrvatofobična sećija odavno stoji na stajalištu kako Čoviću leđa u političkom i lobističkome smislu čuva moćna hercegovačka Franjevačka provincija ne treba se onda čuditi nebulozama koje ovih dana po medijima plasira ta zadojena bolumenta. 

Teorije

Iskompleksirani svojim masovnim sudjelovanjem i pripadnošću ustaškom  pokretu, a vođeni frustrirajućom potrebom nevještog distanciranja od toga krimena, bošnjački nacionalisti iskopavaju povijesne veze između hrvatske emigracije, hercegovačkih franjevaca iz Kanade i osovine Čović-Dodik kao   embrija hrvatsko-srpske zavjere prema Bošnjacima-muslimanima u BiH.   

-U tom ideološkom sklopu, formuliran je niz političkih maksima koje su djelovale kao mentalni vodiči unutar emigrantskog miljea: demokracija je proglašena neprimjerenim modelom za narod koji je desetljećima bio porobljen pod beogradskom čizmom; muslimani su predstavljeni kao dublji i opasniji neprijatelj od Srba; Zapad se sumnjičilo za pokušaj očuvanja Jugoslavije, dok se Rusija percipirala kao jedini autentični saveznik; a kriterij političke podobnosti svodio se na etničku čistoću – nije bilo važno tko vlada, sve dok je "dokazani Hrvat". Kada se ta matrica ideoloških uvjerenja raščlani u povijesnoj i strukturalnoj dimenziji, više ne iznenađuje činjenica da Bosnom i Hercegovinom danas dominira srpsko-hrvatski savez, oličen u političkom dvojcu Milorad Dodik – Dragan Čović. Iako se u ovom trenutku u srpskom političkom taboru osjeća određeno nezadovoljstvo, s obzirom na to da je Dodik sve očitije prepušten samome sebi, ne treba sumnjati da će političko-crkvena infrastruktura iz zapadne Hercegovine ubrzo krenuti u potragu za novim "Srbinom", voljnim da, u ime zajedničkih interesa, nastavi projekt rastakanja Bosne i Hercegovine, navodi se u jednoj 'sarajevskoj' analizi. 

I ta je analiza dokaz brojnih bošnjačkih zabluda i političke podlosti. Ali i prepoznatljiv politički cilj, ogaditi Bošnjacima zapadnu Hercegovinu, a s druge strane i državu BiH i Hrvatima i Srbima, pa ako treba i provokacijama  s klanjanjem u čisto etničkim i kršćanskim sredinama kao što je zapadna Hercegovina, i to po modelu uvoznog islama iz “prijateljske” Saudijske Arabije u kojoj je sve kršćansko davno sravnjeno sa zemljom. U tom kontekstu je Središnja Bosna već valjda pokorena.

J. S.