Pitanje budućnosti NIS-a posljednjih mjeseci prerasta okvire korporativnog upravljanja i postaje jedno od najvažnijih energetskih i geopolitičkih pitanja u regiji.

Dogovor koji su postigli Srbija i mađarska naftna kompanija MOL pokazuje da se Beograd priprema za moguću promjenu vlasničke strukture Naftne industrije Srbije (NIS), kompanije koja ima ključnu ulogu u opskrbi domaćeg tržišta gorivom i funkcioniranju energetskog sustava zemlje.

Ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je da su dvije strane riješile otvorena pitanja vezana uz ugovor dioničara NIS-a. Iako dogovor još ne znači promjenu vlasništva, on otvara prostor za scenarij u kojem bi Srbija prvi put nakon privatizacije 2008. godine mogla značajno povećati svoj utjecaj u kompaniji.

Američke sankcije mijenjaju energetsku kartu regije
U središtu cijele priče nalaze se američke sankcije prema ruskim energetskim kompanijama.

NIS je godinama bio pod dominantnim utjecajem ruskog Gazpromnjefta, koji drži većinski udio od 56,15 posto. Međutim, promijenjene geopolitičke okolnosti i sve veći regulatorni pritisci otvorili su pitanje dugoročne održivosti takve vlasničke strukture.

Prema dogovoru, Srbija bi mogla kupiti dodatnih pet posto dionica NIS-a. To bi se dogodilo ako Gazpromnjeft proda svoj udio MOL-u i ako transakciju odobri OFAC.

Paket dionica na prvi pogled nije velik. No njegov stvarni značaj leži u dodatnim upravljačkim pravima koja bi Srbija dobila.

Ministrica Đedović Handanović naglasila je da bi državi dodatni udio omogućio veći utjecaj na donošenje odluka, ali i mogućnost blokiranja poteza koji bi mogli ugroziti nacionalne interese.

Povratak državnog utjecaja nakon gotovo dva desetljeća
Od privatizacije NIS-a 2008. godine Srbija nije imala razinu utjecaja kakvu sada pokušava osigurati.

To ne znači povratak klasičnom državnom upravljanju, nego stvaranje mehanizama kojima bi država mogla intervenirati u strateški važnim pitanjima.

Energetika danas više nije samo poslovna djelatnost nego pitanje nacionalne sigurnosti.

Rat u Ukrajini, sankcije Rusiji i nestabilno tržište energije promijenili su pogled država na vlasništvo nad ključnom infrastrukturom.

Zbog toga sve veći broj europskih zemalja nastoji osigurati veći nadzor nad energetskim kompanijama koje imaju važnu ulogu u opskrbi tržišta.

U tom kontekstu treba promatrati i potez Srbije.

Rafinerija Pančevo ostaje ključni prioritet
Jedan od najvažnijih elemenata sporazuma odnosi se na Rafineriju nafte Pančevo.

Mađarska strana obvezala se zadržati prosječne godišnje kapacitete rafinerije na razini prije američkih sankcija.

To je posebno važno jer Pančevo predstavlja središnji proizvodni objekt za opskrbu velikog dijela srbijanskog tržišta naftnim derivatima.

Kontinuitet rada rafinerije nije samo gospodarsko nego i strateško pitanje.

Svaki ozbiljniji poremećaj proizvodnje mogao bi utjecati na cijene goriva, opskrbne lance i energetsku stabilnost zemlje.

Zbog toga je očuvanje proizvodnih kapaciteta bilo među glavnim prioritetima pregovora.

Što MOL dobiva ovim sporazumom
Za MOL potencijalna transakcija predstavlja priliku za dodatno jačanje pozicije na energetskom tržištu jugoistočne Europe.

Mađarska kompanija već je prisutna u brojnim zemljama regije, a preuzimanje većinskog udjela u NIS-u dodatno bi učvrstilo njezin regionalni utjecaj.

Istodobno, suradnja sa Srbijom smanjuje političke i regulatorne rizike koji bi mogli pratiti tako veliku transakciju.

To pokazuje da sporazum nije rezultat samo političkih pregovora nego i pokušaj stvaranja modela koji bi bio prihvatljiv svim uključenim stranama.

Više od promjene vlasništva
Iako konačna odluka o budućnosti NIS-a još nije donesena, aktualni dogovor pokazuje u kojem se smjeru kreću procesi unutar regionalnog energetskog sektora.

Energetske kompanije sve se manje promatraju isključivo kroz prizmu profita, a sve više kroz prizmu energetske sigurnosti, geopolitičkog utjecaja i strateške otpornosti država.

Zbog toga pregovori o NIS-u imaju značenje koje daleko nadilazi samu kompaniju.

Ishod procesa mogao bi pokazati kako će zemlje jugoistočne Europe balansirati između stranih investicija i nacionalnih interesa. Također će pokazati kako odgovaraju na sve složenije geopolitičke izazove na energetskom tržištu, piše financa.