Piše: V.S.Herceg 

mostar@dnevni-list.ba

I posljednji slučaj femicida koji se dogodio u Mostaru, a nakon čega su se na društvenim platformama mogli pročitat gnjusni komentari koji minimiziraju i čak opravdavaju ubojstvo mlade djevojke i relativiziraju odgovornost ubojice, ponovno se postavlja pitanje sprječavanja cyber nasilja. Ovakav narativ čitaju i sve češće preuzimaju i šire mladi te tako, dugoročno, jamčimo za izopačeno, mizogeno društvo koje se ne želi ili nije u stanju boriti se protiv takvih pojava.

Sredinom ove godine izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (KZ) FBiH prihvaćeno da se kao posebno kazneno djelo tretira teško ubojstvo ženske osobe, što znači da više neće biti tretiran kao "obiteljska tragedija", "izolirani slučaj" ili "zločin iz strast", već kao oblik rodno zasnovanog nasilja koji zaslužuje najvišu društvenu osudu i strogu sankciju. Za rodno motivirano ubojstvo žene, femicid, predviđene su kazna zatvora od najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor. Međutim, cyber nasilje, sve češće bilježi drastične posljedice, ali još uvijek nema zakonske regulative po ovom ozbiljnom pitanju. Naime, iako je Nada Dalipagić, dugogodišnja odvjetnica iz Mostara, izašla s tom inicijativom, još uvijek nema pomaka.

Cyber nasilje sve veći problem, ali bez pomaka u rješenjima

„Na području cyber nasilja nisu napravljeni značajniji pomaci, iako je inicijativa naišla na veliku podršku kolega odvjetnika, ali u ovoj oblasti treba ustrajati jer to također postaje veliki problem u svakodnevnim životima mnogih građana, a napose malodobnih osoba. Svjedoci smo velikog broja ne samo duhovne patnje onih osoba koje su predmet ovakvog nasilja, nego i čestih samoubojstava zbog izloženosti ovakvoj vrsti nasilja. Također, sloboda izražavanja je nužan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te je stoga garancija svih drugih ljudskih prava i sloboda, ali sloboda govora nije jezik mržnje“, potvrdila je svojedobno Dalipagić za Dnevni list.

Dalipagić je inicijativu uputila prema Žalbenoj komisiji Vijeća za tisak BiH gdje je navela: "Kao dugogodišnji član Žalbene komisije Vijeća za tisak BiH, bila sam svjedok koliko je Vijeće za tisak, a napose Žalbena komisija Vijeća za tisak učinila u pravcu da se tisak u BiH pridržava općeprihvaćenih društvenih standarda pristojnosti i poštivanja etničkih, kulturnih i religijskih raznolikosti BiH, te na jačanju dužnosti novinara i izdavača da poštuju potrebe građana za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama, uz istovremeno jačanje načela slobode informiranja i prava na pravedan komentar i kritično novinarstvo".

Dalipagić je stava kako upravo Vijeće za tisak treba pokrenuti inicijativu za zakonsko reguliranje ponašanja na društvenim mrežama jer smo, kako je rekla, svakodnevno u prilici biti svjedoci Cyber nasilja ( Cyberbullying).

"Ova vrsta nasilja poprima velike razmjere, te smo također svjedoci velikog broja ne samo duhovne patnje onih osoba koje su predmet ovakvog nasilja, nego i čestih samoubojstava zbog izloženosti ovakvoj vrsti nasilja“, istaknula je Dalipagić.

Govor mržnje nije sloboda govora

Na konstataciju i pitanje kako BiH još uvijek nedovoljno pozornosti daje vrlo rasprostranjenom ‘cyber nasilju’, a što zahtjeva upoznavanje i prilagodbu i pravosuđa, kao i da suvremenim načinima komuniciranja vidimo pravu eksploziju ovakvog vida nasilja – opasnosti koje još uvijek nije dovoljno prepoznata, posebice kada su u pitanju mladi, Dalipagić je rekla:

"Cyber nasilje je zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija, te se može događati na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica i mobilnih telefona. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti, kao na primjer: širenje laži ili objavljivanje fotografija čiji je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama, slanje uvrjedljivih poruka ili prijetnji putem platformi za dopisivanje, lažno predstavljanje i slanje zlonamjernih poruka u ime drugih osoba. Osjećaj da ih drugi ismijavaju ili uznemiravaju može spriječiti ljude, a posebno mlade da progovore i pokušaju riješiti problem, a u ekstremnim slučajevima, cyber nasilje može dovesti i do samoubojstva, jer se osoba osjeća uzrujano, postiđeno, te često ima i fizičke bolove".

Dalipagić pri tom ističe kako je sloboda izražavanja nužan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te da je s toga garancija svih drugih ljudskih prava i sloboda. 

Ustavno pravo na privatni život

"Ali, u slučaju mogućeg sukoba ovog prava s ostalim garantiranim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničenje slobode izražavanja s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava garantiranog Ustavom, može biti tek iznimka od ovog prava koja je u demokratskom društvu dopuštena samo ako to ograničenje ničim ne ugrožava navedeno načelo, nego ga potvrđuje. To je stajalište Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava“, navela je Dalipagić u svojoj inicijativi prema Žalbenoj komisiji Vijeća za tisak BiH o zakonskom reguliranju cyber nasilja.

U svezi toga ona se poziva na odluke i stajališta Ustavnog suda BiH i niže stupanjskih sudova o govoru mržnje i slobodi izražavanja.

Pri tom se osvrće na isključivo stajalištima Ustavnog suda BiH iz njihovih odluka, koja stajališta se primjenjuju u odlukama niže stupanjskih sudova tj. Općinskih i Županijskih sudova, a odnose se na govor mržnje, odnosno slobodu izražavanja.

Tako podsjeća na obrazloženje odluke Ustavnog suda BiH broj: AP-5008/13 gdje je utvrđeno povrjeda članka II/3 Ustava BiH i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, Ustavni sud u istoj odluci podsjeća da pravo na privatni život iz članka 8. Europske konvencije, kao i pravo na slobodu izražavanja iz članka 10. Europske konvencije spadaju u skupinu tzv. kvalificiranih prava za koje je karakteristično da prvim stavkom definiraju stvarno pravo, a drugim stavkom definiraju dozvoljeno miješanje i ograničenje tih prava pod uvjetima propisanim drugim stavkom.

Ustavni sud ukazuje da članak 8. Europske konvencije štiti pojedinca od proizvoljnog miješanja države u njegov privatni život, te da država, osim toga ima i pozitivnu obvezu osigurati poštovanje privatnog života pojedinca.

Privatne i javne osobe

„Sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja demokratskog društva i jedan od temeljnih uvjeta za njegov napredak i samo ostvarenje svakog pojedinca. Kada je u pitanju članak 10. stavak 2. Europske konvencije, valja podsjetiti da se sloboda izražavanja odnosi ne samo na „informacije“ ili „ ideje“ koje naiđu na pozitivan ili ravnodušan prijem ili koje se smatraju neuvredljivim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su pretpostavke pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih jedno demokratsko društvo ne može postojati. Kao što je propisano člankom 10. Europske konvencije sloboda izražavanja može biti podložna iznimkama, koje, međutim, moraju biti strogo ograničene, a potreba za bilo kakvim ograničenjima mora biti uvjerljivo utvrđena“, smatra odvjetnica Dalipagić.

Ona zaključuje: „Pri tome, Ustavni sud naglašava da tisak igra suštinsku ulogu u demokratskom društvu, pa iako tisak ne smije prekoračiti određene granice, naročito u pogledu ugleda i prava drugih, on je, ipak, dužan priopćavati, na način koji je sukladan njegovim dužnostima i obvezama, informacije i ideje o svim pitanjima o javnom interesu. Ne samo da je tisak dužan priopćavati takve informacije i ideje već javnost ima pravo primati ih. Da je drukčije, tisak ne bi bio u mogućnosti vršiti svoju vitalnu ulogu – „čuvara javnosti“ (Odluka Europskog suda, Bladet Tromso protiv Norveške broj: 21980/93).“.

Dalipagić pojašnjava kako je, u svezi s pitanjem postizanja pravične ravnoteže između prava iz članka 8. Europske konvencije i prava iz članka 10. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u svojoj praksi utvrdio određene relevantne kriterije koji se u tom pogledu uzimaju u obzir. 

Prvi kriterij se odnosi na doprinos članka debati od općeg interesa, što, prema praksi Europskog suda, uključuje pitanja kao što su politika, kriminal, sport ili umjetnost, s tim da definicija „teme“ od općeg interesa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome Ustavni sud naglašava da doprinos članka debati od općeg interesa ukazuje da tisak ispunjava svoju ulogu „čuvara javnog interesa“ a, u protivnom, tisak ne ispunjava tu ulogu, već služi samo da zadovolji radoznalost određenog dijela publike.

„Uloga i funkcija osobe o kojoj je riječ i priroda aktivnosti o kojima se piše u tekstu predstavljaju još jedan bitan kriterij povezan s prethodnim. U svezi s tim mora, se napraviti razlika između privatnih osoba i osoba koje nastupaju u javnom kontekstu, kao što su političke ili druge javne osobe. Sukladno tome, dok privatna osoba, nepoznata javnosti, može zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život, to ne vrijedi na isti način i za javne osobe. Temeljna razlika koja se mora povući odnosi se na izvješćivanje o činjenicama koje mogu doprinijeti debati u demokratskom društvu u svezi s političarima koji obnašaju svoje službene dužnosti i izvješćivanje o pojedinostima iz privatnog života osobe koja ne obnaša takve dužnosti. Dok u prvom slučaju tisak vrši svoju ulogu „čuvara javnosti“ u demokratskoj zemlji time što priopćava informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa, ta uloga djeluje manje važno u drugom slučaju“, navodi Dalipagić.