Ostrašćeno Sarajevo primjećuje i likuje što u Daytonu na nedavno održanoj ceremoniji u povodu 30. obljetnice od potpisivanja famoznog Daytonskog sporazuma nije bilo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. 

U toj silnoj zlobi se prešućuje da američki organizatori nisu pozvali žive izravne pregovarače i svjedoke tih iscrpljujućih pregovora, crtanja karata, trgovine teritorijama, a mnogi kažu i povijesnoj izdaji i antiustavnom potpisu Alije Izetbegovića. 

Živi, pa koliko se zna i zdravi, su Haris Silajdžić, Muhamed Šaćirbej, Miro Lazović, dr. Ivo Komšić. Ali, za lažne sarajevske patriote je bitnije da nije bilo Vučića, nego što je bestidno ignorirana “veteranska bosanska ekipa”.  

Istina, Srbija je bila izravni sudionik pregovora u američkoj zračnoj bazi i po toj logici je vjerojatno i bilo mjesta za poziv srbijanskome predsjedniku. Ipak, Amerikanci su zaobišli Srbiju i Vučića, njegovi politički protivnici u toj susjednoj zemlji pretpostavljaju da je izostao poziv zbog nekoliko “nezgodnih pitanja”.              

Alijina uloga

Prije svega – podrška koju daje Dodiku i njihovo zajedničko prisustvo paradi u Moskvi. Potom, pitanje njegovog fijaska na Floridi, kao i aktualizirana  tema Glavnog stožera u američkim medijima. Kosovo je uvijek tema, a u Americi i teroristički akt u Banjskoj.

Prošlo je dakle tri desetljeća otkako je Alija Izetbegović s drugim vođama iz regije i najmoćnijih svjetskih sila, navukao “luđačku košulju” na državu BiH i   Bošnjake i Hrvate u FBiH. Jednako toliko ova zemlja i njezini narodi pate, svađaju se i cure iz svoje države. Kažu, morao je jer je bio silno pritisnut, ali i želio je da zaustavi krvavi rat i ubijanje ljudi.   

Možda je to i razumljivo, ali Alija Izetbegović nije gotovo nikoga pitao, niti  imao odobrenje institucija da potpiše mir i uspostavu Republike Srpske na području od 49 posto ozemlja BiH. 

Jedan od sudionika mučnih daytonskih dana Miro Lazović, ratni predsjednik Skupštine RBiH je i ovih dana potvrdio kako se on i dr. Ivo Komšić, kao članovi izaslanstva iz FBiH nisu ništa pitali. Priznaje da su mogli iznositi svoja stajališta i prijedloge, tu je Alija bio tolerantan, ali je Izetbegović uvijek odlučivao ili sam ili u krugu Harisa Silajdžića i Muhameda Šaćirbeja.  Uostalom, taj je Šaćirbej baš po nalogu Alije Izetbegovića u Ženevi prije daytonskih pregovora potpisao podjelu BiH na zaprepaštenje ostalih dužnosnika iz Sarajeva. Očigledno je, dakle, da su Lazović i Komšić za Aliju Izetbegovića bili samo ikebana, multinacionalna podvala za Ameriku i svijet. 

Bez bh delegacije

Zanimljivo je kako je Miro Lazović u tom zadnjem komentaru od prošle nedjelje o odnosu Izetbegovića prema “crtanju karata” otkrio da je bošnjačkom vođi predložio da u toj trgovini o razdvajanju pokuša što više naselja s bošnjačkom većinom ostaviti na području RS-a, kako bi kasnije bili prepoznatljiv politički čimbenik.  

Opsjednut “fildžan državicom” Alija Izetbegović je otprilike odgovorio, ”moj  Miro dobro ti razmišljaš, ali ja moram voditi brigu o svome narodu”!!!. 

Tada se to nije dalo iščitati, danas svjedočimo kalvariji malobrojnih  Bošnjaka u RS-a.   

-Mislim da je obilježavanje 30 godina Daytona u Daytonu gradu, država Ohio, proteklo bez predstavnika bh delegacije prije 30 godina. Mislim da je to  greška. Hrvatska je nekako izlobirala svoje prisustvo u Ohiju, čak na način da je bila suorganizator skupa, s gorčinom je secirao Lazović, ne skrivajući zabrinutost zbog 'prebacivanja naših unutarnjih problema na američku scenu', posebno pitanja legitimnog predstavljanja i Izbornog zakona.

Bošnjačke unitariste više usrećuje američko “posramljivanje” Aleksandra Vučića nego što brine križanje Silajdžića, Lazovića, Komšića ili Šaćirbeja, a tek sporadično se stresu na sve glasnije špekulacije s one strane “velike  bare” da je vrijeme za dogovor domaćih političkih čelnika. 

A tu je nezaobilazan i Milorad Dodik, najmoćniji srpski lider u BiH.  

J. S.