Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Bosna i Hercegovina polako ulazi u ljetne mjesece kada ionako sve na političkoj sceni utihne. I kada su u pitanju neka od stabilnijih političkih vremena lipanj, srpanj i pogotovo kolovoz su poprilično tihi. 

Međutim, sada smo u vjerojatno najvećoj političkoj krizi u posljednjih trideset godina, a bh. političke (kvazi)elite se ponašaju kao da se ništa ne događa. 

Populistička sarajevska 'trojka' (SDP, NiP, NS) svojim potezima mogu samo ohrabriti one koji žele uništiti ovu zemlju da nastave jer su njima jedino važne vlastite fotelje i lajkovi na društvenim mrežama. 

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović, neprikosnoveni vladar Federacije u ovoj krizi vidi prigodu dodatno ucijeniti opskurne 'trojkaše' i dobiti još darova. Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik i dalje se na sve (ne)moguće načine trudi prikazati kako ima najveću moć u državi, iako od početka svoje višedesetljetne vladavine nije bio na nižim granama. Ipak, svojim potezima itekako uspijeva pokazati sav apsurd i jad današnje BiH. 

Poraz i za BiH i za Dodika

Posljednji primjer tome jeste njegov put na Putinov dernek u Moskvu. Najprije, još jednom se narugao bh. institucijama koje ga ne mogu uhititi niti spriječiti da izlazi i ulazi u zemlji ikako su za njim raspisale potjernicu. 

Nadalje, Dodik na sve moguće načine pokušava nagovoriti Putina na još jači angažman u BiH, odnosno njenom razbijanju. Ostali lideri iz Europe koji za Dodika i dalje imaju lijepe riječi za sada ni na koji način nisu nagovijestili da će mu asistirati u razbijanju zemlje. A Putin bi možda i htio, međutim ne može. On je brutalnom agresijom na Ukrajinu razbio još jedan mit o Rusiji – da je vojna sila. 

Politički i ekonomski Rusija je poodavno razorena, razmjeri kriminala i korupcije su nezabilježeni u povijesti čovječanstva, a agresijom na Ukrajinu jasno se vidjelo da je i ruska vojska itekako razorena. Naravno, radi se o velikoj državi koja je nuklearna sila pa samo s te strane može se uvažiti kako regionalni lider koji će morati birati čiji će biti vazal – kineski ili američki. 

Dakle, Putin ne može Dodiku pomoći oko bilo čega. Ali, sama činjenica da Dodik po tko zna koji put putuje u Moskvu i tamo moljaka za pomoć je poraz za BiH. Jasno je kako je poraz i za 'velikog baju' koji sada kleči pred bilo kime iz Europe tko s njim uopće želi pričati, a takvih je vrlo malo. Iako se i u Moskvu nalazi negdje na zapečku interesa, iako i tamo s najjačim ljudima može dobiti fotografiju i nekoliko minuta razgovor a, Dodik sa sobom vodi svitu svojih medija i na sve moguće načine pokušava prikazati žiteljima RS-a kako je on, eto, i globalni faktor. A sve manje i manje je bilo kakav faktori i u BiH. 

Jad i čemer

Gotovo je nevjerojatno kako Dodik svakodnevno na najbrutalniji mogući način vrijeđa najjače sile Europe. Čini se kako svako dan izabere jednu državu koji će na najprimitivniji način popljuvati. 

Na njegovom repertoaru su se tako našle Njemačka, Velika Britanija, Francuska i mnogi drugi. Naravno, ni sam Dodik u to ne vjeruje nego su njegove riječi namijenjene za njegovo glasačko tijelo koje, vjerovali ili ne, i dalje vjeruje u Dodikove fantazmagorije. 

Ono što je možda i gore od toga jeste da i dalje postoje poprilično visoko rangirani dužnosnici Europske unije koji u jeku nezapamćenog udara na Ustav BiH od strane Dodika, te njegovog nipodištavanja Unije i zemalja članica pozivaju drugu stranu da ide njemu na noge i pregovara. 

Nažalost, upravo to uz ponašanje bh. političkih (kvazi)elita, pokazuje sav jad i čemer današnje BiH, ali i EU.