Dugotrajna politička kriza u Francuskoj pretvorila je zemlju u novu fiskalnu slabost eurozone. Italija je do sada dugo bila u toj ulozi. Promjena je postala posebno vidljiva kada je Francuska doživjela drugo sniženje kreditnog rejtinga u tjedan dana, dok je Italija ostvarila svoje prvo poboljšanje ocjene od 2021. godine. Razlika između dviju država sada je minimalna, tek tri stupnja kreditne ocjene.

Kratkoročni izazovi Francuske i stabilnost Italije
Glavni izazovi u Francuskoj uključuju nestabilnost nakon izbora, propuštene ciljeve deficita i nedostatak jasnog fiskalnog plana. Parlament je podijeljen, političke frakcije nepomirljive, a zemlja je promijenila pet premijera u manje od dvije godine.

U Italiji situacija je drukčija. Vlada premijerke Giorgie Meloni traje gotovo tri godine, što je neuobičajeno dug period za talijansku politiku. Ta administracija uspjela je ubrzati smanjenje proračunskog deficita, iako dugoročni izazovi ostaju.

Dugoročni fiskalni izazovi i kreditni rejting
Italija se već desetljećima suočava s problemom ogromnog javnog duga i kronično slabog gospodarskog rasta, što je dovelo do višestrukih sniženja rejtinga od 2011. Francuska je također izgubila najviši kreditni rejting, no uspjela se stabilizirati od 2016. godine. Dolazak Emmanuela Macrona 2017. donio je razdoblje prividne stabilnosti.

Tržište obveznica i uloga Francuske
Tržište državnih obveznica pokazuje sličan trend. Dok je Italija tijekom krize bila u središtu dužničke oluje, Francuska je zadržala status ključne članice eurozone, odmah iza Njemačke. Talijanski premijer Silvio Berlusconi bio je prisiljen odstupiti zbog naglog rasta troškova zaduživanja, a Italija je tek postupno pronalazila stabilniji fiskalni put.

Javni rashodi i potrošnja tijekom kriza
Francuska javna potrošnja ostala je visoka i nakon dolaska Macrona, no pandemija i rat u Ukrajini dodatno su povećali rashode. Predsjednik je tada ponavljao riječi Marija Draghija obećavši da će učiniti “što god treba” za zaštitu gospodarstva. Nakon krize, potrošnja Francuske ostala je među najvećima u razvijenom svijetu, navodi OECD.

Deficit, dug i fiskalna disciplina
Francuski deficiti redovito premašuju tri posto BDP-a koju dopušta Europska unija, dok Italija može premašiti taj prag već sljedeće godine. Kada se izuzmu troškovi kamata, talijanski proračuni pokazuju relativnu disciplinu, a ciklički prilagođena bilanca ukazuje na dugoročnu fiskalnu popustljivost Francuske.

Zbog veće potrošnje, Francuska je uvijek morala prikupljati više poreza. Situacija se djelomično mijenja nakon 2017., kada je Macron provodio pro-poslovne reforme i uveo značajne porezne olakšice za kompanije. Italija je istodobno modernizirala porezni sustav digitalizacijom i praćenim transakcijama.

Ekonomija i rast gospodarstva
Macron se oslanjao na ideju da će gospodarski rast smanjiti relativne troškove visoke potrošnje, no plan se pokazao nedostatnim. Sada oporba traži povećanje poreza na bogate i tvrtke. Unatoč problemima, Francuska prednjači u ukupnoj snazi gospodarstva, s BDP-om koji je premašio tri bilijuna dolara 2023. godine.

Italija se suočava s usporenjem, a cilj rasta za ovu godinu spustila je na 0,6 posto, unatoč velikim europskim ulaganjima.

Naslijeđeni javni dug i troškovi kamata
Glavni izazov i dalje je naslijeđeni javni dug. Italija ostaje zaduženija, no jaz se smanjuje jer Francuska stagnira u fiskalnoj konsolidaciji. Italija je ostvarila primarni suficit i koristi ga za polagano smanjivanje duga, dok Francuska očekuje nagli rast troškova kamata, s oko 30 milijardi eura 2020. godine na preko 100 milijardi do 2029., prema Cour des Comptes.

Zadovoljstvo građana i socijalna potrošnja
Pitanje zadovoljstva građana ostaje otvoreno. Iako obje zemlje troše puno na socijalne programe, povjerenje u javne usluge ostaje nisko. Unutar OECD-a, Francuska prednjači s 30,6 posto BDP-a na socijalnu potrošnju, dok Italija troši 27,6 posto. Obje zemlje zauzimaju dno ljestvice kada se građane pita o zadovoljstvu administracijom.

Kako piše Biznis, ostaje nejasno hoće li Francuska ili Italija uspjeti vratiti povjerenje tržišta i građana. Njihova fiskalna budućnost ovisit će o kombinaciji političke stabilnosti i gospodarskog rasta.