i sektor iz krize izašao neokrznut, a da bi tako i ostalo povećavaju se nameti na realni sektor
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Recesija stoljeća prouzrokovana pandemijom koronavirusa nije otkrila ništa novo ako govorimo o politici u Bosni i Hercegovini, ali jeste još jednom zorno pokazala sve anomalije ovog sustava i ono što je prioritet bh. političkih (kvazi)elita – njihove plaće, naknade i ine beneficije.
Od ožujka prošle godine do dan danas jedino javni sektor, koji je prema svim postojećim istraživanjima i mjerenjima jedan od najneproduktivnijih u Europi, nije osjetio udare krize jer njihovi prihodi i naknade su ostali isti a u nekim sektorima čak i rasli.
Isto tako, političari se nisu željeli odreći niti paušala ili jubilarnih naknada a kamoli bilo čega drugog. Istovremeno, deseci tisuća naših sugrađana ostalo je bez posla, mnogi koji su ostali raditi imaju manje plaće, gospodarstvenici muku muče da održe kakvu-takvu razinu poslovanja…
Pojednostavljeno kazano, plaće i naknade su javnom sektoru ostale iste pa čak i rasle, s obzirom na to povećala se osnovica obračuna pa sada oni u realnom sektoru koji su na rubu da svakako stave ključ u bravu plaćaju još veće namete. Apsurdistan u punom svjetlu.
Veliki udar na gospodarstvo
Obrtnička komora Federacije posljednjih dana bukvalno vapi za rješenjem jer i oni koji su do sada preživjeli nove namete sasvim sigurno neće.
Prosječna bruto plaća za 2020. godinu u odnosu na 2019. veća je za 3,17 posto, što znači da će poduzetnici za 2021., a po objavi osnovica za obračun doprinosa određenih obveznika u Službenim novinama FBiH, plaćati veći iznos doprinosa za 3,17 posto u odnosu na 2020.
Dakle, oni koji su bili u lockdownu, koji nakon toga mogu raditi tek s ograničenim kapacitetima, koji mjesecima vape za pomoći sada će plaćati činjenicu da se političari i javni sektor nisu željeli solidarizirati s realnim sektorom i odreći dijela plaće.
Obrtnici kažu kako će povećanje osnovice za više od 20 maraka u ovoj godini, ili za skoro 90 maraka više u odnosu na 2016., za mnoge značiti da više neće raditi.
Nadalje, treba znati kako je u BiH prema službenim statistikama od svih poduzeća njih čak 72,8 posto mikro i malih poduzeća. Ne treba posebno niti naglašavati kako su upravo ova poduzeća pod najjačim udarom krize ali za razliku od Europe i svijeta u BiH ne da se ništa ne radi na tome kako bi barem pokušali uhvatiti korak sa Europom, nego su ostavljena da bukvalno propadnu.
Ne treba biti nikakav ekonomski stručnjak kako bi se znalo da tim ljudima svaki novi namet pa makar on bio i tek nekoliko maraka predstavlja veliki izazov.
Tko napumpava plaće u BiH?
A kada govorimo o plaćama i zaposlenima u realnom sektoru, uzeti ćemo podatke Agencije za statistiku BiH. I dalje ova zemlja ima uvjerljivo najviše zaposlenih u prerađivačkoj industriji, njih 163.683, a prosječna plaća im je 740 maraka.
Nadalje, u sektoru 'trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala' zaposleno je 147.612 ljudi a prosječna plaća je 723 marke, u građevinarstvu radi 41.222 osoba s prosječnom plaćom 659 maraka, u 'djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane' radi 37.852 osoba s prosječnom plaćom 594 marke, sektoru 'administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti' radi 16.609 ljudi a prosječna plaća je 655 marke te u sektoru 'umjetnost, zabava i rekreacija' radi 14.034 osobe a prosječnom plaćom od 715 maraka.
Dakle, 421.012 zaposlenih (ne zaboravimo da ukupno imamo 814.715zaposlenih) ima prosječnu plaću od oko 700 maraka. Samo iz ovog malog uzorka svima je jasno na koji način se onda napumpa statistika s plaćama i tko su oni koji imaju ekstremno velike plaće za bh. prilike. Ali sve ovo im nije dovoljno pa sada da bi nastavili trend rasta svojih primanja žele nova zaduženja teška milijarde maraka te nove udare na realni sektor.
.webp)
