Italija posljednjih godina bilježi rast interesa bogatih pojedinaca zbog fiksnog poreznog režima koji omogućava jednostavno i povoljno oporezivanje.

Fiksni porez u Italiji: Jednostavno i povoljno
Ova mjera uvedena je 2020. godine i od tada je broj zahtjeva stalno u porastu. Prema podacima Corte dei Conti, broj poreznih obveznika i njihovih obitelji koji su se odlučili iskoristiti ovu olakšicu povećao se s 549 u 2020. na 1495 u 2023. godini, dok su državni prihodi utrostručeni, dosegnuvši 117,7 milijuna eura. U četiri godine primjene, gotovo četiri tisuće poreznih obveznika generiralo je ukupno 315,4 milijuna eura prihoda.

Fiksni porez funkcionira vrlo jednostavno. Strani državljani prenose svoje prebivalište u Italiju i plaćaju godišnji porez na sav prihod ostvaren u inozemstvu. Do prošle godine iznos je bio 100.000 eura, a u kolovozu prošle godine povećan je na 200.000 eura, što za superbogate i dalje predstavlja relativno mali iznos. Ova mjera je poznata i kao “Pravilo CR7”, jer su je koristili sportaši poput Cristiana Ronalda, ali i mnogi drugi visoko plaćeni profesionalci.

Tko koristi ovaj porezni režim?
Režim privlači ne samo sportaše, već i međunarodne poduzetnike s poslovanjem u više zemalja, menadžere i direktore multinacionalnih kompanija, zvijezde showbiznisa, te talijanske iseljenike koji se vraćaju nakon dugih karijera u inozemstvu. Komentari u medijima i na društvenim mrežama pokazuju da mnogi superbogati kupuju luksuzne nekretnine u Rimu i Milanu, zahvaljujući financijskim prednostima ovog režima.

Poznati korisnici uključuju Cristiana Ronalda, koji je prebacio porezno prebivalište u Italiju tijekom igranja za Juventus. Financijski stručnjaci poput Richarda Gnoddea (Goldman Sachs) i Rollyja van Rapparda (CVC Capital) također su preselili svoje prebivalište u Milano kako bi iskoristili prednosti fiksnog poreza.

Slični porezni režimi u Europi
Italija nije jedina zemlja koja koristi ovakve mjere za privlačenje bogatih stranaca. Grčka nudi tzv. HNWI režim (non-dom), prema kojem osobe koje prenesu porezno prebivalište plaćaju fiksni godišnji porez od 100.000 eura na sve prihode ostvarene iz inozemstva, uključujući kapitalne dobitke, bez potrebe prijavljivanja tog prihoda u Grčkoj.

Uvjeti su strogi: osoba ne smije biti porezni rezident u Grčkoj posljednjih sedam do osam godina, a potrebno je uložiti najmanje 500.000 eura u nekretnine, tvrtke ili državne vrijednosnice u roku od tri godine. Režim vrijedi najviše 15 godina, a članovi obitelji mogu se uključiti uz dodatni porez od 20.000 eura godišnje po osobi.

Neravnomjerna raspodjela poreza u Italiji
I dok najbogatiji uživaju u ovim povlasticama, obični Talijani plaćaju znatno više poreza. Prema podacima, oko 21% Talijana zarađuje između 29.000 i 75.000 eura godišnje, a upravo oni generiraju više od 40% ukupnog poreza na dohodak.

Jedan od ključnih aspekata talijanskog poreznog sustava je prijenos bogatstva među generacijama. Porezi na nasljedstvo u Italiji su izrazito niski, što omogućava očuvanje imovine unutar obitelji. Državni prihodi od nasljedstva iznose 1 milijardu eura godišnje, dok Velika Britanija ubire 9, a Francuska 18 milijardi eura.

Italija se općenito smatra zemljom s visokim porezima, prenosi Forbes BiH. Omjer poreza i BDP-a doseže gotovo 43%, znatno iznad prosjeka OECD-a od 34%. Problem je u neravnomjernoj raspodjeli poreznog tereta, što stvara osjećaj nejednakosti.

Globalni trend privlačenja kapitala
Fiksni porezni režimi postaju sve važniji u globalnoj utrci za privlačenje kapitala i bogatih pojedinaca. Italija i Grčka najpoznatiji su primjeri, dok mnoge druge zemlje razmatraju slične modele. Ovakvi porezni režimi privlače međunarodne milijunaše, a trend se očekuje da će rasti u nadolazećim godinama, piše Financa.