Bosna i Hercegovina je ponovno zakoračila u još jedan predizborni ciklus, ali ako izuzmemo svježe plakate na oronulim fasadama i agresivniji ton na društvenim mrežama, prosječan građanin ima osjećaj snažnog déjà vu-a. 

Dok se svakodnevni život u zemlji pretvara u kompliciranu matematičku operaciju preživljavanja od prvog do prvog, politička arena nudi spektakl nevjerojatne neinventivnosti, recikliranih fraza i programa koji opasno liče na loše prepisane maturske radove. 

Cijene u nebo, obećanja u vjetar

Stvarnost izvan stranačkih bilboarda je neumoljiva. Cijene goriva svakodnevno rastu povlačeći sa sobom lance poskupljenja na policama u trgovinama. Osnovne životne namirnice, koje su nekada činile zanemariv dio obiteljskog proračuna, danas postaju luksuz. Građani sa zebnjom prate digitalne table na benzinskim crpkama i račune na kasama supermarketa, svjesni da njihova kupovna moć dramatično opada.

U isto vrijeme, političke elite žive u paralelnom univerzumu. Umjesto konkretnih, mjerljivih i hrabrih ekonomskih mjera – poput rasterećenja privrede, ciljanih subvencija za najugroženije ili reforme sustava robnih rezervi – javnost dobiva bezvezna i apstraktna obećanja. 

Govori se o "svijetloj budućnosti", "obrani vitalnih interesa", "europskim putevima" i "stabilnosti", dok se ključni životni problemi tretiraju kao usputna smetnja. Zna li itko zašto je primjerice Nutella u BiH skuplja nego u Njemačkoj, gdje su plaće i mirovine u prosjeku šest puta veće nego u BiH?

Copy-paste programi

Poseban fenomen ovog izbornog ciklusa jesu stranački programi. Kada se ogole od dizajnerski dotjeranih PDF formata, većina njih izgleda kao da je nastala brzim spajanjem općih mjesta sa Wikipedije. 

Rečenice poput "Zalagat ćemo se za razvoj poljoprivrede i otvaranje novih radnih mjesta" ili "Unaprijedit ćemo položaj mladih" pokazuju ne samo nedostatak vizije, već i duboko nepoštovanje prema biračkom tijelu.

Ovakav pristup neodoljivo podsjeća na srednjoškolske maturske radove: mnogo teorije, gomila općih definicija, a nula praktične primjene. Stranke već godinama ne zapošljavaju ozbiljne ekonomske institute niti stručnjake koji bi kreirali dugoročne strategije razvoja. Razlog je jednostavan – ozbiljan program zahtijeva ozbiljan rad i, što je najvažnije, odgovornost za neispunjeno. Lakše je prepisati stare parole.

Borba za fotelju kao jedini stvarni program

Iza kulisa dosadnih govora i neinventivnih spotova krije se jedina stvarna i iskrena motivacija bh. političke klase: osiguranje vlastite fotelje. U sustavu gdje je javni sektor najveći poslodavac, a kontrola nad proračunom izvor apsolutne moći, gubitak vlasti za mnoge znači političku, a nerijetko i pravosudnu smrt. 

Zato je kampanja usmjerena na očuvanje partijske vojske i privlačenje apatičnih birača kroz strah ili sitni klijentelizam, a ne kroz natjecanje ideja.

Dok cijene rastu a građani tiho napuštaju zemlju, bh. političari igraju istu, predvidivu predstavu. Ova kampanja je ogolila poražavajuću istinu: domaća politika je ostala bez ideja, ali je zadržala nezasitni apetit za vlašću. 

Pitanje koje ostaje nakon svega jeste – koliko još poskupljenja i prepisanih programa bh. društvo može podnijeti prije nego što sustav u potpunosti izgubi kontakt sa stvarnošću? Teško se oteti dojmu da političke opcije vuke poteze koji Bosnu i Hercegovinu vode ka konačnom raspadu. Na potezu su građani, koji imaju doista težak zadatak kome dati povjerenje na izborima. Koga 'normalnog' zaokružiti? Ima li netko tko može učiniti nešto pametno s ovom zemljom? 

L. D.