Da, nogomet se odavno ne igra za gledatelje, ali to svejedno ne sprečava FIFA-u i UEFA-u da nastavi čvrsto zacrtanom rutom unovčavanja 'prekrasne igre'.

Sjećate se kada je uvedena Liga nacija, koliko je bilo polemika, koliko je trebalo objašnjavati zašto se to natjecanje uopće igra? Bilo je jako puno skeptika, ali Liga nacija je ostala – nekako je dobila na validnosti.

Iako ni finala nisu neki poseban spektakl – nemaju draž najvećih mogućih utakmica. Ali uskočile su te utakmice da 'zamijene' prijateljske i u tomu se donekle uspjelo – natjecateljski se sastojak ipak osjeti i to je ono bitno. No, kada se na te utakmice doda još jedno prvenstvo koje praktički dosad nije postojalo – e onda nastaje problem. Više njih! Mada, FIFA to tako ne vidi. 

- Svjetsko klupsko prvenstvo otvara novo doba za nogomet, rekao je prvi čovjek FIFA-e Gianni Infantino, uspoređujući prvo klupsko SP s 32 momčadi s prvim Svjetskim prvenstvom nacija 1930. godine.

- Pomalo je kao kada je prvo Svjetsko prvenstvo započelo 1930. Danas svi pričaju o ovom novom Svjetskom prvenstvu, zbog čega je ima povijesnu važnost, dodao je. 
Zaista? Zar već nemamo Svjetsko prvenstvo? I uz njega Europsko… pa onda i tu Ligu nacija. Vidite na što ciljamo? 

Na stranu čak i 'ubijanje u pojam' igrača koji praktički nemaju odmora – svjetski je nogomet dobio još jedan problem. 'Prekrasna igra' se razvodnila,  dobila previše 'relevantnih utakmica'. Jer koliko god zvučalo kontradiktorno – imati previše izbora često nije najbolja stvar.  

Primjera radi, devedesetih smo u regiji imali HRT-ovu 'Peticu', nogometni pregled tjedna u kojem bi saznali što se sve za vikend izdogađalo u najjačim ligama Europe. Bio je to praktički jedini širi prozor u vrhunsku europski, a to reći i najbolji svjetski nogomet. I bilo je to dovoljno! Uz po prvenstvenu utakmicu-dvije za vikend. 

Želja za nogometom bila je snažna, do te mjere da se gore potpisana moja malenkost i dalje bolje sjeća nekih finala Lige prvaka devedesetih nego bilo kojeg iz 'milenijskog perioda'. Ali vremena su se počela mijenjati pa smo odjednom dobili mali milijun TV kanala sa svim živim ligama svijeta – u bilo koje doba dana i noći, kasnih sati. Draž se počela gubiti, no istovremeno je svjetski nogomet doživio toliku ekspanziju, do te mjere da smo se svi mi ljubitelji nogometa iz devedesetih počeli pitati  - 'je li to samo zato što smo stari i stariji?'

Ima i do godina, itekako (!), ali utrka za novcem je postala toliko intenzivna da nas je sve pregazila – i učinila nogomet svakodnevnom, uobičajenom, dosadnom pojavom. 
Kroz čitavu godinu, u bilo koje doba dana i noći negdje se u svijetu igra nešto 'bitno', a to je nekako pomalo odbojno. Postalo je 'previše', zar ne? I tu se sjajno uklopilo ovo klupsko SP – probudite se i dočeka vas vijest kako je Chelsea s 2:0 bio bolji od Los Angelesa… u utakmici za bodove u skupini!

Hvala, ali ne, hvala. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba