Piše: V.S.Herceg

Kako su i najavili, članovi Nezavisnog sindikata SKB-a Mostar i Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zdravstva u HNŽ-u i jučer su održali jednosatnu šetnju Mostarom u znak prosvjeda zbog nepotpisivanja Kolektivnog ugovora.

Podsjetimo, raniji Kolektivni ugovor o pravima i obvezama Poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva u HNŽ-u prestao je vrijediti 31. srpnja 2019., a sredinom siječnja formirani su pregovarački timovi ispred sindikata i Vlade kako bi se iznašla "zlatna sredina" i konačno potpisao Kolektivni ugovor.

Međutim, sindikati smatraju da prijedlog pregovaračkog tima Vlade, kojeg predvodi resorni ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi Goran Opsenica, vrijedan čak 18 milijuna KM tijekom dvije godine, nije dovoljan.

Zašto šute vlasnici SKB-a Mostar?

No, dok sindikati u prosvjednim šetnjama nose transparente na kojima ministre Opsenicu, kao i županijskog ministra financija Adnana Faladžića i premijera Nevenka Hercega "proglašavaju", 'personama nongrata', ostali osnivači SKB-a ponašaju se kao da ih ovaj problem ne dotiče.

Dodatna, otežavajuća okolnost su i pandemijske posljedice po sveukupno gospodarstvo, a posebno nemogućnost specijalističkih pregleda pacijenata kojima se, zbog nemogućnosti preventivnih pregleda i blagovremenog liječenja, pogoršava zdravstveno stanje.

Podsjetimo da je SKB Mostar u vlasništvu Federacije BiH i četiri županije. Međutim, do sada se u rješavanje ovog problema nisu uključivali i drugi osnivači SKB-a Mostar – vlade Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije te Srednjobosanska i Hercegbosanska kao i njihovi zavodi zdravstvenoga osiguranja, ali ni Vlada Federacije BiH koja također, kao osnivači, moraju odlučivati i pregovarati sa sindikatima u zdravstvu.

U ovoj priči gube svi - Vlada HNŽ-a u pandemijsko doba tvrdi da sindikatima nudi realni maksimum, unatoč što ostaje bez pomoći i podrške ostalih osnivača, dok sami sindikati, iscrpljeni višemjesečnim prosvjedima, sve manje spominju plaće, a sindikalna borba poprima obrise i političkih konotacija.

I jučerašnji prosvjed obilježio je poziv na ostavke kao reakcija sindikata na pripadnike specijalne policije koji su tijekom prosvjeda osiguravali zgradu Vlade HNŽ-a.

Koeficijenti: Želje, snovi i realnost

Podsjetimo, štrajkaju Nezavisni sindikat zaposlenika SKB-a Mostar koji predstavlja 2.400 medicinskih sestara i tehničara, te drugog medicinskog i nemedicinskog osoblja, od ukupno 4.100 uposlenika u području zdravstva u HNŽ-a, te Sindikat zdravstvenih radnika HNŽ-a što je ukupno 2.600 zaposlenih u zdravstvu u ovoj županiji, opravdano tražeći potpisivanje novog kolektivnog ugovora jer su bez istog skoro dvije godine.

U nedavnom, jednom od rijetkih intervjua i istupanja u javnosti ministra Opsenice rekao je da bi "traženje Nezavisnog sindikata uposlenika SKB Mostar da se koeficijenti složenosti poslova povećaju za isti iznos kao sindikatu doktora medicine i stomatologije dovelo do, primjerice, toga da bi plaća NK radnika u tri godine ugovora porasla za 120%".

“Odnos koeficijenata složenosti poslova liječnika i NK radnika prije potpisa spomenutih kolektivnih ugovora bio je 3,5:1. Nakon povećanja vrijednosti koeficijenata složenosti poslova, kako to traži sindikat, odnos koeficijenata složenosti poslova, pa time i plaća, liječnika i NK radnika smanjio bi se na 2,1:1. Zato je Vlada HNŽ donijela Zaključak u kojem je definirala svoj stav i ponudila sindikatu povećanje koeficijenata složenosti poslova za isti postotak i na isti vremenski rok kao što je to svojevremeno dano sindikatu doktora medicine i stomatologije i time bi ih dovela u potpuno ravnopravan položaj”, rekao je Opsenica.

Naime, Vladin prijedlog da povećanje koeficijenata po kategorijama u rasponu od 27% do 36%, što je na mjesečnoj razini povećanje od 40 KM do 180 KM, a koje se predlaže tijekom dvije godine i što ovisi o koeficijentu složenosti poslova. Ovim prijedlogom, predviđa se 18 milijuna KM u dvije godine za povećanje plaća zaposlenih u zdravstvu. Predloženo su je povećanje koeficijenata po kategorijama u rasponu od 27% do 36%, što je na mjesečnoj razini povećanje od 40 KM do 180 KM, a koje se predlaže tijekom dvije godine i što ovisi o koeficijentu složenosti poslova.

Međutim, sindikati se s ovim ne slažu - inzistiraju na potpisivanju novog Kolektivnog ugovora, te povećanje koeficijenta za 0.50 u prvoj godini, i 0.50 u drugoj godini, istovjetan sa liječničkim.

"Ministar zdravstva Goran Opsenica nijednom nije pojavio među svojim djelatnicima. Ono što mu naziv govori ministrirati znači služiti. Jedini ministar koji to nije uradio, ima da ga bude stid. Jedina osoba koja je nešto obećavala, a sada ga nema, sada je negdje skriven i neće da se javi je ministar Faladžić koji upravlja financijama i u svim je pregovaračkim timovima - nema ga. Kako su se postavili prema zdravstvenim djelatnicima, neka im to svima služi na čast", kazao je predsjednik sindikata SKB Mostar, Ivica Anić.

Bitno samo hitno – na čekanju za pogoršanje zdravstvenog stanja

Danas se u Mostaru očekuje zasjedanje Zdravstvenog vijeća koje će pozvati na zaštitu prava osiguranika i to i zbog pandemijskih kao i okolnosti prouzročenih štrajkom u zdravstvu - zbog svega trpe ne samo skoro 180 tisuća zdravstvenih osiguranika HNŽ-a već i i svi oni koji gravitiraju SKB-u Mostar.

Mnogi javno putem društvenih mreža najavljuju tužbe zbog narušenog zdravlja, ali i zahtjeve za odštetom zbog troškova pregleda u privatnim klinikama jer "prolaze samo hitni slučajevi".

Generalni štrajk sindikata zdravstva traje od sredine prosinca prošle godine, a sindikati su odlučili da isti traje sve dok se ne potpiše Kolektivni ugovor. Mnogi od nezadovoljnih čak traže obustavu plaća sindikalistima u štrajku za vrijeme neobavljanja posla, što bi samo bilo dodatno dolijevanje ulja na vatru. S druge strane, iz ZZO HNŽ-a upozoravaju kako je sve veći broj prigovore osiguranika koji se suočavaju s nepružanjem ugovorenih usluga zdravstvene zaštite od strane zdravstvenih ustanova kao i da veliki broj osiguranika, čeka na operativne zahvate i specijalističke preglede, radi čega se vode na dugotrajnim bolovanjima, što dodatno ugrožava njihovo zdravstveno stanje i život, te povećava troškove Zavoda.

Teško je i zamisliti brigu, primjerice, pacijenta koji čeka operaciju žuči, slijepog crijeva itd. te u strepnji provodi dane čekajući iznenadni napadaj kako bi postao "hitan slučaj" te tako dobio "vizu" za operacijski stol. No, međusobno mrcvarenje sve tri strane - i sindikata, i vlade i, što je najpogubnije, pacijenata - se nastavlja.