Izgleda da je BiH najbogatija, najpoštenija i najdemokratskija država svijeta. Samo u njoj nitko ne prosvjeduje i svi gromoglasno šute

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

U Novom Sadu 1. studenog 2024. godine ispred glavnog ulaza u željezničku stanicu pada betonska nadstrešnica i 16 ljudi tragično gubi život. I kod same izrade neovisni stručnjaci su upozoravali na moguću tragediju. Studenti izlaze na ulice i od srbijanskih vlasti traže odgovore.

Vlasti ih ismijavaju i ignoriraju. Na noge se dižu srednjoškolci. 'Ustaju' i profesori i struka. To vuče i šire mase. Vlast vidi kako je vrag odnio šalu pa tada želi dijalog sa studentima, ali oni tada kažu: 'Ne'. Kreću u političku borbu. Borbu koja traje dvije godine u kojima su u autokratskom režimu (a i to blago kazano) šikanirani, tučeni, privođeni, oduzimana su im osnovna ljudska prava… Ali, ne posustaju. Dolaze Opći izbori 25. listopada 2026. i 'Studentska lista' odnosni pobjedu.

Katastrofalne poplave i odroni u Donjoj Jablanici dogodili su se u noći s 3. na 4. listopada 2024. godine. Velika tragedija odnosi 19 ljudskih života. Načinjena je i velika materijalna šteta. Uz prirodnu katastrofu brojni stručnjaci odmah su upozorili kako je za sve kriv i ljudski faktor. Konkretnije, nelegalni kamenolom koji je radio 20 godina, a da se nitko nije upitao kako.

Mjeseci prolaze, Vlada Federacije ne može obnoviti niti porušenu infrastrukturu nego to čini privatna inozemna kompanija besplatno. Optužnica i odgovornosti 'ni na mapi'. Reakcija žitelja i javnosti? Više-manje gromoglasna šutnja. I ne samo to. U Bosni i Hercegovini 4. listopada održani su Opći izbori, a na području Jablanice ogromnu većinu glasova odnose stranke koje su bile i najjače posljednjih dvadesetak godina.

 'Demokratski tramvaj' 

Upravo na ova dva primjera vidimo zbog čega drugi napreduju, a mi, u najboljem slučaju, tapkamo u mjestu. Nije Srbija prva postkomunistička država koja je naučila demokratske lekcije. Druge su to učinili i puno prije nje i danas su puno uspješnije države. U jednoj Rumunjskoj zbog nezadovoljstva žitelja politikama vlasti na ulicama se znalo naći nekoliko stotina tisuća žitelja s jasnim zahtjevima.

Ne da su tražili samo ispunjenje istih nego i odlazak odgovornih na zakulisne radnje, korupciju, nepotizma itd. Jedna Poljska je u rekordnom roku postala jedna od najjačih ekonomija Europe. Češka isto tako. Kada su svi mislili da autokrata Viktor Orban ne može izgubiti vlast jer pod sobom ima cijelu sustav, Mađari u rekordnom broju izlaze na izbore i šalju ga u oporbu. I to na način da druga strana ima dvotrećinsku većinu u parlamentu.

Sve su to države koje su bile i ispod razine na kojoj je bila bivša Jugoslavija početkom devedesetih prošlog stoljeća. Istina jeste da one nisu imale krvavi rat i agresiju, koja je nas vratila nekoliko koraka unazad. Međutim, sada se u Srbiji događaju te stvari. U Srbiji Aleksandra Vučića koja je u potpunosti autokratska, kojom vlada političko-tajkunsko-medijski kartel. U njoj slobode gotovo nije ni bilo.

Međutim, mladi ljudi pokazuju da se za demokraciju bori svaki dan. Ona neće pasti s neba. Jer, kako je to sredinom devedesetih prošlog stoljeća kazao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan: 'Demokracija je kao tramvaj: voziš se njime dok ne dođeš do stanice na kojoj siđeš'. Vučićev navedeni kartel poodavno je sišao s 'demokratskog tramvaja'.

Ukoliko ga žitelji u tome neće spriječiti stanje će biti sve gore, a demokracija, sloboda i ljudska prava mjeriti će se u tragovima. I u takvoj Srbiji mladi ljudi trpe torturu pune dvije godine, a onda izađu na izbore i odnose čistu pobjedu. Na njih se u potpunosti može odnositi parafrazirana rečenica američkog sindikalnog aktivista Nicholasa Kleina s početka prošlog stoljeća: 'Prvo te ignoriraju, onda ti se smiju, onda se bore protiv tebe, a onda ih pobijediš.'

'Bolesna BiH' nastavlja lagati sama sebe

Što u međuvremenu rade mladi u Bosni i Hercegovini? Jedan dio sjedi po kavanama, tu kritiziraju stanje u društvu, a drugi dio i prije studija razleti se po političkim strankama ne bi li ih iste negdje 'ugurale' nakon okončanje studiranja ili prije toga. Slična je situacija i ostatkom žitelja.

Sasvim je jasno kako velike stranke imaju svoje sigurno glasačko tijelo – profesionalne podizače ruku i vojsku uhljeba, ali izbore odlučuju oni drugi. A ti drugi ili ne izlaze na izbore ili se za politiku uopće ne zanimaju pa glasaju po inerciji kao i svi drugi. Koliko ste puta u razgovorima s običnim žiteljima oko politike čuli: 'Ma ne izlazim na izbore, tu se ništa ne mijenja', 'Svi su oni isti', 'To se mene ne tiče'… Takvi su najbolji glasači za vlast.

Bolji i od njihovih bespogovornih podanika. Pa zar Orban ili Vučić nisu imali i jaču 'glasačku mašineriju'? Zar mislite da su vlast predali bez borbe. Nisu. Dali su sve što su imali – vlastiti utjecaj, utjecaj iz inozemstva, nepresušno bogatstvo bliskih im tajkuna, imali su nezapamćenu podršku 'kupljenih' medija… Ali su izgubili. Izgubili su jer se 'podiglo' cijelo društvo.

Dok je otužna i činjenica da je našim narodima u BiH uzaludno pojašnjavati kako ih se porezna politika itekako tiče, politika zapošljavanja, kako im preko devastiranog obrazovanja djeci kradu budućnost, kako ih razgranata korupcija čini najsiromašnijima i u regiji, a kamoli Europi… još je poraznija činjenica da njih u glasanju za iste ne sprječava i izravna smrt koja se događa pred njihovih očima.

Bosna i Hercegovina ni s primisli istinske demokracije nikada nije imala veze, a naročito ne s demokratskom političkom kulturom.

Upravo zbog toga gledamo kako i sadašnjost i budućnost prolaze pokraj nas. Gledamo kako drugu napreduju, ulaze u međunarodne organizacije, rade na do jučer nezamislivim inovacijama i razvoju tehnologije, podižu razinu obrazovanja koju ovdje ne mogu ni razumjeti.

Kada međunarodna istraživanja za Sloveniju pokažu da im djeca blago nazaduju po razini znanja i vještina, oni mijenjaju cijeli sustav. Kada međunarodna istraživanja pokazuju da su naša djeca po znaju i vještinama samo europsko dno, mi također nešto uradimo – zabranimo istraživanja. Onda je i logično zbog čega svi napreduju. Svi osim 'bolesne BiH'.

Ovdje su i dalje teme Prvi, Drugi svjetski i Domovinski rat, fantazmagorije i lažni mitovi. Jednostavno, i dalje sami sebe lažemo. Zbog čega? Jer laž ispunjavan očekivanje, dok je istina komplicirana, bolna ili razočaravajuća. I tako ćemo se nastavljati lagati, u društvu kojem vlada interes, korupcija i kriminal poštene, iskrene i sposobne ćemo izvrgavati ruglu, a uz najveće siromaštvu u Europi ipak uz koju kapljicu alkohola i lakih nota nakon besperspektivnog, napornog i slabo plaćenog posla sve to prebaciti na veselje. Farsa. Potpuna.