Kurdska radnička stranka (Partiya Karkerên Kurdistanê, PKK) objavila je kako prestaje s oružanom borbom i raspušta svoju organizacijsku strukturu. Tijekom desetljeća sukobljavala se s turskom državom, a ova odluka slijedi poziv njezina zatočenog vođe Abdullaha Öcalana.

U priopćenju se navodi kako je izvanredni kongres održan od 5. do 7. svibnja zaključio da je dugogodišnji otpor „uspio okončati politiku poricanja i uništavanja kurdskog identiteta". PKK utoliko smatra kako je sad otvoren put prema političkom rješenju te da je njegova povijesna misija ispunjena. Kongres je stoga odlučio raspustiti strukture koje je vodio Öcalan, službeno okončati oružanu borbu i prestati s djelovanjem pod imenom PKK.

Neočekivani poticaj turskog nacionalista
Presudan poticaj za ovaj zaokret dao je u listopadu 2024. vođa ultranacionalističke Stranke nacionalnog pokreta (MHP) Devlet Bahçeli. U javnosti je izazvao iznenađenje kada je u parlamentu pružio ruku zastupnicima prorkurdske Stranke za demokraciju i jednakost naroda (Halkların Eşitlik ve Demokrasi Partisi, DEM), nazvavši taj čin normalnim za stranku koja promiče jedinstvo Turske.

Bahçeli, blizak saveznik predsjednika Erdoğana u vladajućoj koaliciji s AKP-om, 15. listopada uputio je Öcalanu neviđen apel: pozvao ga je da potakne PKK na predaju oružja. Već tjedan dana kasnije otišao je i korak dalje: predložio je da Öcalan osobno pred parlamentom objavi raspuštanje organizacije. „Turskoj trebaju iskreni koraci za jačanje tisućljetskog bratstva. Problem Turske nisu Kurdi, nego separatistička teroristička organizacija. Neka dođe u parlament i jasno kaže da je PKK raspušten“, poručio je Bahçeli. Takav istup bio je bez presedana za jednog ultranacionalističkog vođu, prenosi DW.

Dvije večeri kasnije Öcalan je iz zatvora odgovorio: „Imam moć okončati sukob i nasilje te ih prenijeti na pravnu i političku razinu.“

Uslijedili su kontakti kurdskih političara s različitim akterima, uključujući predsjednika Erdoğana i njegove suradnike. Öcalan, koji je od 1999. u zatvoru visoke sigurnosti na otoku İmralı, 27. veljače je javno pozvao PKK da se raspusti i položi oružje. Naglasio je da nakon desetljeća krvavih sukoba s turskom državom treba krenuti političkim putem.

Predsjednik Erdoğan preuzeo je inicijativu i predstavio ovaj razvoj kao doprinos svoje vlade stvaranju Turske bez terorizma.

Tko je bio PKK?
Odnosi između Kurda i turske države su stari problem. Mnogi Kurdi već desetljećima traže više kulturnih i političkih prava u centraliziranom sustavu Turske, koji takve zahtjeve često doživljava kao prijetnju nacionalnom jedinstvu.

Kurdi čine otprilike 15 do 20 posto stanovništva Turske. Iako žive u cijeloj zemlji, najbrojnije zajednice su na jugoistoku. Važne kurdske manjine žive i u susjednim državama – Siriji, Iraku i Iranu. U Iraku imaju djelomičnu autonomiju, a u sjevernoj Siriji kurdske snage (SDF) kontroliraju određene teritorije.

U Turskoj su kurdske interese uglavnom zastupale dvije skupine: stranka DEM koja traži političko rješenje i djeluje u parlamentu te PKK, marksističko-lenjinistička organizacija koja je imala oružani ogranak i sebe je smatrala gerilskim pokretom.

Autonomija umjesto neovisnosti
PKK je osnovan 1978., a 1984. pokreće oružanu pobunu protiv turske države. Sukob, koji dio politologa opisuje kao „rat niskog intenziteta“, trajao je desetljećima i odnio brojne živote, kako civila tako i vojnika. Tisuće civila ubijene su u napadima PKK-a. Turska, SAD i EU smatraju tu organizaciju terorističkom.

Izvorni cilj bilo je osnivanje neovisne kurdske države, no od sredine 1990-ih PKK se usmjerio na autonomiju i kulturna prava unutar Turske. Ideja potpune neovisnosti uglavnom je napuštena u korist samoupravnog modela.

Procjenjuje se da je PKK imao oko 60.000 pristaša, uključujući borce, simpatizere i civile koji su pružali logističku pomoć. Glavno uporište bila su im Kandilska brda na sjeveru Iraka, odakle su vodili vojne operacije i nabavljali opremu.

Osnivač organizacije Abdullah Öcalan uhićen je 1999. i iste godine osuđen na smrt zbog veleizdaje. Nakon ukidanja smrtne kazne 2002. kazna mu je zamijenjena doživotnim zatvorom. Iza rešetaka zadržao je znatan utjecaj na PKK, najviše putem javnih poruka koje su prenosili odvjetnici i posrednici.

Tijekom godina pokretani su pokušaji okončanja sukoba. Posebno u ranim godinama AKP-ove vlasti došlo je do proširenja kurdskih prava: uvedena je nastava na materinskom jeziku i pokrenuti državni mediji na kurdskom. No trajan mir nije ostvaren sve do najnovijih događaja.

Kriminalizacija Kurda
U posljednjem desetljeću Erdoğanova vlada sve češće povezuje kurdsku politiku s terorizmom. Stranka DEM i njezine prethodnice redovito su povezivane s PKK-om, iako se službeno zalažu za mirno rješenje i distanciraju od te organizacije.

Brojni kurdski političari, među njima i bivši čelnik HDP-a Selahattin Demirtaş, nalaze se u zatvoru zbog optužbi za terorizam. Neki zastupnici, poput Ömera Öcalana, nećaka osnivača PKK-a, obiteljski su povezani s organizacijom. U posljednjim mjesecima političari DEM-a igrali su ključnu ulogu u mirovnim inicijativama i djelovali kao svojevrsni posrednici vođe PKK Öcalana.