Mnogi, pa i tvorac Daytonskog mirovnog sporazuma Richard Holbrooke, smatrali su da će BiH profunkcionirati unatoč entitetskim granicama, kojih nikada u BiH ranije nije bilo. Računalo se da će vrijeme učiniti svoje i da će BiH postati funkcionalna država. No, što dalje idemo od Daytonskog sporazuma, sve se više učvršćuju granice entiteta, a to slabi homogenizaciju BiH. S formalne strane, BiH funkcionira, ima svoje institucije. Ali, stvarnost je drugačija. Oni koji su radili na razbijanju BiH nisu nestali s političke scene. Možda to nisu isti ljudi, ali imaju iste ideje. Svojevremeno je bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown imao dobar pravac djelovanja. Iza njega je stala EU te je Ashdown mogao iz politike isključiti svakoga tko ne priznaje BiH. Aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko nije imao te formalne ovlasti ili iza njega nisu dovoljno stajale institucije EU-a. Tragovi politike podjele BiH još su živi, odgovornost za što nosi i međunarodna zajednica. I EU, ali i SAD, koje su najviše doprinijela zaustavljanju rata u BiH, morali su biti određeniji prema onima koji razbijaju BiH. Onaj tko ne priznaje BiH, mora biti izbačen iz politike. Svjestan sam da lider HDZ-a BiH Dragan Čović to sigurno neće priznati, ali njegova djela priznaju da zajedno s Miloradom Dodikom ruši BiH. Oni ne mogu u tome uspjeti, ali meni smeta da se jedna politika koja je sišla s europske scene - pokušaj podjele BiH - sada probija kroz mala vrata. Jer, što bi u Europi značile ponovne promjene granica?, pita bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.