Razgovarala: Antonela Marinović Musa

mostar@dnevni-list.ba

Međunarodni dan svjesnosti o mucanju obilježava se svake godine 22. listopada s ciljem podizanja svijesti o ovom govornom poremećaju. Naime, mucanje je poremećaj ritma i tempa govora. Pojavljuje se u obliku ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza, produljivanja glasova, bezglasnih zastoja na početku ili unutar riječi.

Ovaj poremećaj još uvijek je predmet istraživanja, a njime su se bavili čak i u antičkoj Grčkoj. Tek početkom 19. stoljeća, kada su teoriju počeli proučavati u praksi, znanstvenici su došli do zaključka da bi mogući uzroci mucanja mogli biti neuro-psihički poremećaji.

Koji su simptomi mucanja, naročito kod djece, kako se roditelji, odgajatelji i učitelji trebaju odnositi prema djeci koja mucaju, može li mucanje nastati kao posljedica stresa ili traume, samo su neka od pitanja na koja je za Dnevni list odgovore dala magistrica logopedije Nikolina Udženija.

Kako možemo prepoznati simptome mucanja kod djece? Razlikuju li se simptomi netečnog govora u djece koja mucaju i u djece koja ne mucaju?

 -Mucanje se prepoznaje po nevoljnim prekidima u govoru: ponavljanju glasova, slogova ili riječi (npr. m-m-mama), produžavanju glasova (npr. mmmmama) te blokadama pri započinjanju govora. Ponekad su prisutni i prateći pokreti lica, napetost mišića, treptanje ili klimanje glavom. Kod djece koja povremeno pokazuju tzv. fiziološku netečnost (u dobi od 2 do 5 godina), zastoji u govoru nastaju bez napetosti i emocionalne reakcije – dijete se ne uznemiri i obično ih samo „preraste“. Kod djece koja mucaju, netečnosti su učestalije, napetije i praćene osjećajem frustracije ili srama.

Mucanje se ponekad može razviti naglo kod djeteta kao reakcija na jak stres ili traumu. Možete li navesti neki primjer?

-Da. Mucanje se može pojaviti nakon snažnog emocionalnog događaja poput hospitalizacije, prometne nesreće, odvajanja od roditelja, promjene vrtića ili rođenja brata/sestre. Primjerice, dijete koje je svjedočilo burnoj svađi u obitelji ili pretrpjelo strah može sljedećih dana početi pokazivati znakove netečnosti i napetosti u govoru.

Griješe li roditelji kada djecu upozoravaju: „Potrudi se“, „Ne razumijem“, „Govori sporije“ i slično?

-Takvi komentari, iako dobronamjerni, mogu pogoršati mucanje. Oni kod djeteta stvaraju dodatni pritisak i pojačavaju napetost, što dovodi do još izraženijih blokada. Umjesto toga, preporučuje se da roditelji zadrže kontakt očima, strpljivo slušaju i dopuste djetetu dovršavanje misli bez prekidanja ili požurivanja. Najvažnije je da dijete osjeti da ga se sluša, a ne procjenjuje.

Kako izgleda govorno-jezična terapija koja se primjenjuje kod djece sa spomenutim govornim poremećajem?

-Terapija mucanja uključuje logopedsku procjenu i individualno prilagođen plan rada. U terapiji se razvija svjesnost o govoru i disanju, uvježbava opušteno govorno disanje i ritam govora, potiče pozitivan stav prema govoru i samopouzdanje, uključuje roditeljska podrška i edukacija (način komunikacije kod kuće) te po potrebi suradnja s psihologom ili terapeutom. Terapija je najuspješnija kada se provodi redovito, u mirnom i poticajnom okruženju.

Je li mucanje nasljedno?

-Istraživanja pokazuju da genetika ima značajnu ulogu u pojavi mucanja. U obiteljima gdje jedan član muca, povećana je vjerojatnost da će i dijete razviti slične simptome. Međutim, nasljeđuje se sklonost mucanju, a ne samo mucanje – na razvoj utječu i okolišni faktori, emocionalna osjetljivost i komunikacijski stil u obitelji.

Po vašem mišljenju, jesu li osobe koje mucaju ravnopravni sudionici u razgovoru ili ih se smatra manje vrijednim?

-Osobe koje mucaju jesu ravnopravni sudionici razgovora, ali se često osjećaju manje vrijednima zbog reakcija okoline. Zadatak društva, škole i obitelji je stvoriti prihvaćajuće okruženje u kojem će se njihovo izražavanje vrednovati po sadržaju, a ne po brzini ili tečnosti govora.

Mogu li djeca koja mucaju biti jezično nadarena?

-Apsolutno da. Mucanje nije povezano s intelektualnim sposobnostima. Mnoga djeca i odrasli koji mucaju imaju bogat rječnik, odlične izražajne sposobnosti i kreativnost. Logopedska terapija pomaže da se taj potencijal izrazi bez straha i ograničenja.

Na koji način bi se odgajatelji i učitelji trebali odnositi prema djeci koja mucaju?

 -Odgajatelji i učitelji trebaju: dati dovoljno vremena djetetu da dovrši misao, ne ispravljati i ne dovršavati rečenice, ne forsirati čitanje naglas pred grupom ako dijete to odbija, pohvaliti trud i sadržaj govora, a ne samo tečnost, surađivati s logopedom i roditeljima radi dosljednosti pristupa. Najvažnije je pružiti osjećaj sigurnosti i podrške.

Kako izaći na kraj s mogućnošću ruganja vršnjaka?

-Prevencija ruganja postiže se edukacijom vršnjaka o različitostima u govoru. Učitelji mogu s djecom razgovarati o tome da svi ponekad „zapnemo“ dok govorimo i da je to u redu. Ako dođe do zadirkivanja, odrasli trebaju brzo reagirati, zaštititi dijete i pokazati nultu toleranciju na ismijavanje. Djetetu koje muca važno je pomoći pri razvijanju samopouzdanja i prihvaćanja svog govora, jer to smanjuje negativan utjecaj komentara okoline.