Mostarski teatar mladih ponovno je pred gašenjem. U srijedu su ostali bez struje, a vlasnik prostorija u kojima se nalazi memorijalna scena želi ih izbaciti zbog dugovanja za najamninu. Nastavljaju borbu za opstanak, uz poruku da će, ako ih izbace, rad nastaviti u privatnim kućama i stanovima.

Isključena struja

Umjesto ugašenog reflektora, pored pozornice teatra nedavno je gorjela svijeća. Uslijed potpune tmine otkazane su neke probe. Tužan prizor, koji je podsjetio na najteže dane u gradu.

- I u ratu smo zahvaljujući razumijevanju onih koji su imali u ratnim uvjetima moć, mogli smo kad je trebali priključiti se na agregat za te ratne izvedbe. Na kraju krajeva naša ratna predstava Pax Bosniensis uvrštena je kao nastavna jedinica u predmetu Historija drame i teatra. I tad smo imali tračak svjetla, ali ovdje više nema nade. Mi smo kažnjeni zato što mislimo svojom glavom Kažnjeni smo zato što ne dozvoljavamo da nam neko iz politike tko je za ove stvari neuk kreira repertoar. Kažnjeni smo što ova djeca hoće zajedno da rade. Ovdje se mora biti “h“ ili “b“ komponenta, a mi smo “m“ – mostarska, kaže umjetnički direktor Teatra mladih, Sejo Đulić.

Isključenje struje je manja briga za Đulića i mlade glumce. Dug za najamninu iznosi 15 tisuća maraka, pa teatru prijeti izbacivanje iz prostorija u Titovoj ulici. Ipak vjeruju da će prevladati razum.

- Ja sam vječiti optimista i dok se ne desi, vjerujem da se neko čudo može desiti. Kako stvari stoje – teško. Ako nas izbace – gdje ćemo sa silnom opremom? Za to treba veliki magacinski prostor. Što se tiče rada – da ćemo se po dnevnim boravcima sastajati, mi ćemo se preorijentirati na male forme, ići u škole, gostovati širom Bosne i Hercegovine, i dalje. Nećemo stati iz inata. Naš štrajk je pojačan rad, poručuje Đulić.

Od gradskih vlasti traže povrat prostora u Gradskoj banji u kojem su bili do 2010. i u koji su, kako tvrdi, uložili velika sredstva. Kažu da bi time došao kraj njihovim mukama. O proračunskom novcu odavno ne maštaju, jer im on uz entuzijazam, kažu, nije ni potreban.

- Pošto smo mi neovisan teatar ne trebamo se uvrštavati na proračune. Bilo bi najnormalnije da nam vrate prostor u kojem smo bili do 2010. pa nas istjerali i tamo pokušavaju instalirati neke druge koji su nakon par godina i potrošenih stotina tisuća maraka propali, jer to ne znaju raditi. Neka nam daju prostor koji smo koristili, u koji smo uložili ogroman novac, za sve drugo ćemo se mi snaći. Pritisak grada, oduzimanje svega što smo imali u zadnjih 14 godina rezultiralo je da su naši kadrovi obrazovani, školovani, koji su vodili studijske grupe, odselili u neke druge države i tamo rade. Nažalost dvije mlade glumice to nisu mogle podnijeti i više nisu među živima, rekao je na kraju Đulić.

Jedini Žuljević

Uz Đulića su i dalje samo mladi glumci, polaznici radionici i njihovi roditelji. Omladina poručuje: Nema predaje!

- Malo smo svi generalno potreseni, međutim sve i da se desi taj najgori mogući slučaj i budemo izbačeni, mi nećemo prestati s radom. Ni u kojem slučaju. Takva opcija ne postoji. Nama je 50 godina, nema smisla da sad stanemo, kazala nam je Emana Tabaković.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća jedini koji je upozorio na problem Teatra i pokrenuo konkretnu inicijativu je SDP-ov Sanel Žuljević.

- Dok se guraju razni stranački megafoni, preskače se teatar mladih koji se gasi i koji je dobio nalog da napusti prostorije koje su mu date u najam zbog 15.000 KM duga. Neću da ulazim u to tko je kriv da li grad ili ljudi koji su vodili MTM zadnjih 30 godina i neke privatne ratove, ali ovo je sramota grada i svih građana. Koliko su god Velež i Stari most simboli Mostara, ništa manji nisu MTM i Mostarske kiše, i ne smije se dogoditi da se oni ugase jer ako do toga dođe Mostar je definitivno izgubio dio duše i to više nikad neće biti onaj grad kulture, po čemu je bio poznat do nesretnog rata. Ne znam da li je ovo što se dešava slučajnost ili je dio plana. To će vrijeme pokazati, rekao je između ostaloga Žuljević.

S. Ž.