Dvadeset i petog lipnja 2014. godine BiH je na Svjetskom prvenstvu savladala Iran 3-1. Pobjeda je nakon poraza od Nigerija bila pirova, BiH se pomalo nepravedno (Nigerija ofsajd) morala vratiti kući. 

Četvrtog rujna iste godine BiH je na Tušnju savladala Lihtenštajn kao pripreme za početak kvalifikacija za Euro 2016. godine. Prvi protivnik je bio Cipar. Naravno da su svi očekivali trijumf i nastavak priče. Međutim, vrlo brzo su stvari krenule u jednom drugom pravcu. Godinama poslije, jedan od reprezentativaca Haris Medunjanin će ispričati. 

- Igrali smo protiv Lihtenštajna normalno u Tuzli i pobijedili smo i onda smo se vratili. On je bio ljut na drugo poluvrijeme, ne znam što mu je to došlo, morali smo trenirati poslije utakmice. Mi smo rekli da moramo pričati sa šefom jer ne ide ovako. Kada smo došli tamo, on je prvo rekao vi hoćete mene da smijenite. Mi mu govorimo da ne ide ovaj sistem, on je rekao ide i ćao. 

Reprezentacija je izgubila od Cipra u Zenici 1-2, nakon te utakmice više ništa nije bilo isto. U naredni tri osvojena su dva boda. Dva remija, Wales u gostima, Belgija kući, te težak poraza od Izraela 3-0. Pet mjeseci nakon Brazila, Safet Sušić je bio bivši. Onda je krenuo pad, koji je bio sve gori i teži. Jeste bilo baraža i baraža, ali je 12 godina moralo proći da se reprezentacija BiH plasira na veliko natjecanje. 

Ovo je samo jedna od stvari koje želimo istaknuti, čitateljima napomenuti kako se na ovim prostorima neke stvari stvaraju, prave jako teško, uništavaju, urušavaju puno brže. 

Sve ono što se trebalo uraditi s nogometom u BiH, s reprezentacijom nije. Sada se pruža nova šansa. Opet su Zmajevi na nekom pozitivnom valu, javnost, mediji, navijači, svi. 

Očekivanja

Sada čelnici saveza, izbornik Barbarez i direktor Spahić ne smiju dozvoliti da se nešto slično ponovi. I neće im biti lako. Jer će prije svega očekivanja te iste javnosti, navijača biti jednaka, ako ne i veća. Sada svi očekuju da BiH zaigra na sljedećem Europskom iako nitko ne zna kakav će biti ždrijeb. I kako će selekcija izgledati. 

Budućnost je obećavajuća, od velikog broja igrača očekuje se da tu budu narednih desetak - petnaestak godina, jer u ovoj priči većina je ispod 25 godina, ali veliko je pitanje je kako će se njihove karijere razvijati u klubovima. Tamo nema Sergeja i Emira, tamo vladaju neka druga pravila. Teško je očekivati da će baš kod većini sve biti med i mlijeko. Bit će tu uspona, padova, ozljeda, dobrih i loših ugovora, pravih i loših poteza. I to će ostavljati traga na igru reprezentacije sasvim sigurno. Pitanje je u kojoj mjeri. 

Nema sumnje da će Sergej Barbarez držati stvari pod kontrolom, ali na neke jednostavno neće moći uticati. Istovremeno i on će biti pod pritiskom, većim nego što je bio u ovom ciklusu ili periodu. Jer od početka je tvrdio kako se pravi selekcija za naredno Europsko. 

Liga nacija

Srećom po Barbareza i reprezentaciju, prije početka kvalifikacija slijedi Liga nacija, protivnici su kvalitetni, Poljska, Rumunjska, Švedska, sada možemo reći - po mjeri. Da se odigra šest dobrih utakmica od septembra do oktobra. Da se sačuva reputacija, ali i da se proba nešto napraviti. Što se tiče sastava, možda formacija, pojedinih igrača. Trebat će se pripremiti za godine bez Džeke, vrlo vjerojatno Kolašinca, morat će pronaći neki novi lider, baš kao što će morati pronaći neka rješenja recimo u veznom redu.  Jedan pravi ofenzivni, brži igrač koji podigao igru ove selekcije za nekih 20-30 posto bi itekako dobro došao. Takvog igrača teško će biti pronaći, jer na domaćim terenima teško da možemo proizvesti takvog igrača. Za očekivati da je recimo krene neka potraga za mladim po Europi koji bi uklopili u cijelo ovu priču.

Prostora za napredak ima, pojedinačno kod igrača, kao ekipa, nastup na ovom SP može biti ogromno iskustvo. Zato će svaki naredni potez biti izuzetno važan i prije njegovog povlačenja stručni štab na čelu s Barbarezom će morati dobro pažljiv. 

F. I.