Kada se jednog dana bude pisala povijest Premijer lige Bosne i Hercegovine, ime Nemanje Bilbije zauzimat će posebno mjesto. Napadač Zrinjskog godinama je pomicao granice, osvajao trofeje i rušio rekorde, ali njegov nogometni put nije bio posut cvijećem. 

Od Banje Luke, preko Novog Sada, Sarajeva i Splita, pa sve do Južne Koreje i Mostara, Prošao je put na kojem nije uvijek sve išlo prema očekivanjima.

Golom protiv Veleža na nedavnom mostarskom derbiju (19. rujna), potvrdio je status rasnog strijelca koji ima težinu i u regionalnom kontekstu. Gol koji je postigao bio je njegov 200. u Premijer ligi BiH. I to je brojka koja je još uvijek nedostižna drugim ligama regije za rekordne strijelce. 

Prema podacima Transfermarkta, vodećeg svjetskog nogometnog portala za statistiku, najbliži mu je u tom pogledu prvi topnik svih vremena u Prvoj makedonskoj nogometnoj ligi, Besart Ibraimi, autor 172 gola.

Simbol Zrinjskog

Slijede ih Markos Tavares, koji je postigao 159 golova u Prvoj slovenskoj nogometnoj ligi, još uvijek aktivni Žarko Korać (39), koji je postigao 149 golova u crnogorskoj prvoligaškoj karavani, Davor Vugrinec sa 145 golova u Hrvatskoj nogometnoj ligi i sadašnji napadač Crvene zvezde, Aleksandar Katai, sa 139 u srpskoj Superligi.

Bilbija, koji je u Zrinjski stigao u veljači 2016. i od tada otišao samo tijekom jednogodišnjeg angažmana u Južnoj Koreji 2019, prethodno je postigao 200. gol u dresu Zrinjskog u svim natjecanjima protiv BSK-a početkom rujna.

Za Zrinjski je postigao 169 golova u Premijer ligi BiH, dok je ostalih 31 gol postigao u dresovima Borca i Sarajeva. U povijesnom kontekstu nogometa na području bivše države, neupitni status rekordera i dalje drži Slobodan Santrač, koji je s 218 golova najbolji strijelac u povijesti Prve savezne lige Jugoslavije. I nema sumnje, da će nastaviti li kao dosad, Bilbija “srušiti” i Santrača, možda već i do kraja ove sezone.

U Zrinjskom je od kvalitetnog premijerligaškog napadača izrastao u jednu od najvećih figura domaćeg nogometa. Golovi, titule, individualna priznanja i kapetanska traka pretvorili su ga u simbol najuspješnije epohe kluba.

Posebno impresivno bilo je ono što je radio nakon tridesete godine života. Dok mnogi napadači u tim godinama počinju gubiti kontinuitet, Bilbija je igrao neke od najboljih sezona karijere. 

U sezoni 2021/22. postigao je čak 33 pogotka, a u sezonama 2022/23. i 2023/24. po 24. I u aktualnoj sezoni 2026/27, nastavio je u istom ritmu te je u prvih osam prvenstvenih nastupa postigao šest pogodaka.

Sramota svih izbornika

Ako postoji segment Bilbijine karijere koji je ostao daleko ispod njegovih klupskih brojki, onda je to reprezentacija Bosne i Hercegovine. Još godinama prije debija javno je govorio da želi igrati za BiH i da će se truditi nastupima zaslužiti poziv. 

Ipak, do ozbiljnije prilike čekao je dugo. U službenoj evidenciji Nogometnog saveza ostalo je zabilježeno šest nastupa za A reprezentaciju, ukupno 144 minute i bez postignutog pogotka. Samo jednom je bio u početnoj postavi.

Prve minute dobio je u siječnju 2018. protiv Sjedinjenih Američkih Država, kada je BiH nastupila u prijateljskoj utakmici s momčadi sastavljenom od igrača iz domaćeg prvenstva. Nakon toga uslijedila je velika stanka.

Nova prilika stigla je tek godinama poslije. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2023. ulazio je protiv Islanda, ponovno je igrao protiv Islanda u Reykjaviku i Lihtenštajna, dok je protiv Lihtenštajna u Zenici dobio 76 minuta. Posljednji evidentirani nastup imao je 19. studenoga 2023. protiv Slovačke, kada je odigrao 32 minute.

Tako je nastao veliki kontrast karijere. Igrač koji je godinama dominirao prvenstvom, osvajao titule i postizao golove u kontinuitetu nikada nije dobio značajniju ulogu u reprezentaciji. Šest utakmica i 144 minute ostali su vrlo skroman reprezentativni trag u usporedbi s onim što je napravio na klupskoj razini.

Bilbijina karijera zato se teško može promatrati bez Zrinjskog. Borac mu je dao nogometne temelje, Vojvodina prvi transfer, Sarajevo iskustvo igranja za klub s najvećim ambicijama, Split izlazak u hrvatski nogomet, a Gangwon priliku da se okuša na potpuno drukčijem nogometnom tržištu.

Ali Mostar mu je dao najvažnije – kontinuitet i prostor da ostavi povijesni trag. Na neki način njegov nogometni krug počeo je još uz oca Milorada. Dječak koji je želio biti obrambeni igrač poput oca s vremenom je završio na potpuno drugom kraju terena – i upravo je pred protivničkim golom izgradio ime.

Od sina poznatog Borčeva nogometaša do kapetana i simbola Zrinjskog, Bilbijina karijera priča je o nekoliko odlazaka, povrataka i novih početaka. Reprezentativna priča nije dosegla razinu klupskih ostvarenja, ali ono što je napravio u domaćem nogometu osiguralo mu je mjesto među najupečatljivijim igračima premijerligaške ere.

S. Ž.