Nije sve bilo idealno, sjećate se. Argentina je izgubila 2014. godine finale Svjetskog prvenstva, pa onda dva puta zaredom od Čilea finale Copa Americe. Messi nije imao snage za boriti se dalje. Nakon drugo poraza 2016. godine je odlučio dignuti ruke. 

-Ovo je teško razdoblje. Prva stvar koja mi pada na pamet i o kojoj sam razmišljao jest da je došao kraj za mene i našu reprezentaciju. Iza nas su četiri finala. Uspjeh na međunarodnoj sceni jednostavno nije bio suđen meni, nažalost. Tražio sam ga i silno želio, ali nisam uspio. Mislim da je povlačenje iz reprezentacije najbolje za sve, prvenstveno za mene i za mnoge ljude koji to priželjkuju. Za mene je priča s reprezentacijom završena, odluka je donesena. Mnogo sam puta pokušao osvojiti nešto s Argentinom i odlazim a da to nisam uspio ostvariti.

Otprilike šest tjedana kasnije, nakon nacionalne kampanje u kojoj se od njega tražilo da promijeni mišljenje, Messi je potvrdio da ipak ne odustaje. Uslijedilo je još deset godina u reprezentaciji, a pokazalo se da je to bilo uistinu posebno razdoblje. Ali da budemo precizni, to "posebno" razdoblje je stiglo dolaskom Scalonija na klupu Argentine. 

21 godinu

Nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine, Messi je ponovno uzeo predah. Bilo je to teško razdoblje za Argentinu, koja je raskinula suradnju s izbornikom Jorgeom Sampaolijem i na njegovo mjesto postavila njegova pomoćnika. Bila je to odluka koja je naišla na veliko neodobravanje. Mnogi su bili uvjerenja kako Scaloni teško nešto može promijeniti. Scaloni koji će postati izbornik pod čijim je vodstvom Messi odigrao najviše utakmica. Što nosi određenu simboliku.

Scaloni se posebno istaknuo stvaranjem selekcije koja maksimalno iskorištava Messijev utjecaj u završnici napada, a da pritom od njega ne traži sudjelovanje u defenzivnim zadacima ili igri bez lopte kao što se to tražili od drugih; to mu omogućuje da se usredotoči na ono u čemu je najbolji. 

Ostatak ekipe  je bio zadužen da obavlja “prljavi posao” što igračima opet nije smetalo. To se najbolje vidjelo na posljednjem Svjetskom prvenstvu. Argentina je mnoge podsjećala koliko god to čudno zvučalo na neku privatnu vojsku koju Lea Messija. I tko zna, da je Scaloni došao ranije ili da je Messi mlađi, kako se bi priča dalje razvijala, da li bi Argentina dominirala? Iako nije bila, blago je reći voljena. 

Među ljubiteljima nogometa. Baš kao i ona Maradonina 1990. godine u Italiji. Ta Argentina koja je došla tada kako je došla do finala, baš kao i ova Mesijeva prije nekoliko mjeseci. I prije početka turnira se znalo kako je Messijeva priča sa reprezentacijom do kraja. 

Dvadeset i jednu godinu nakon što je debitirao za reprezentaciju u Mađarskoj. Kod legendarnog Pekermana. Ušao je u 64. minuti, zamijenio Lisandra Lópeza,u sljedećoj je već zaradio crveni karton. Vilmos Vanczák ga je povukao za dres, Messi je uzvratio. 

Dr. Markus Merk je pokazao žuti karton Mađaru, crveni Messiju. U toj postavi Argentine na desnom beku je s brojem četiri igrao sadašnji izbornik Lionel Scaloni. Koji nije krio suze još dok je Fabio Santana izvodio argentinsku himnu. Koju je Messi posljednji put slušao kao igrač reprezentacije Deset godina nakon što je prvi put “digao ruke” od iste. Pa se predomislio. 

Ovaj put je bilo definitivno. Taj mali dječak, kako su ga zvali La Pulga (Buha), s deficitom hormona rasta je na kultnom Monumentalu zatvorio jedno poglavlje. Svoje karijere. Poglavlje svjetskog nogometa. Možda protivnik nije bio atraktivan, ali to nije ni bilo važno. Stadion je bio krcat. 

Vjerojatno reprezentativci Benina nisu niti će u skoroj budućnosti igrati u jednoj ovakvoj atmosferi. Protiv Benina Scaloni je izveo provjerenu postavu, igralo se otvoreno, bilo je prilika, čvrstih duela. U drugom dijelu su stvari došle na svoje mjesto. Nicolás Otamendi, Nico Paz i Lionel Messi su bili strijelci za slavlje Argentine 3:0. Messi je odigrao cijelu utakmicu. Prije nego što će uzeti mikrofon prije nego što će se stadion raspasti. Emocionalno. 

Argentina plače

Plakali su svi, plakala je cijela Argentina. 

- Teško bilo što reći. Toliko je emocija i misli. Prvo na što pomislim jest moj tata. Sve što mogu učiniti jest izraziti zahvalnost. Bila je velika čast nositi ovaj dres više od 20 godina. Čak i u najtežim trenucima nikada nisam prestao boriti se, davati sve od sebe i biti tu za reprezentaciju. To što se više neću vratiti predstavlja veliku bol. Volio bih se vraćati do kraja života, jer igranje za reprezentaciju Argentine najljepša je stvar koja vam se može dogoditi. Iako želim ostati ovdje zauvijek, osjećam da je sada pravi trenutak.

Zahvalan sam svojim suigračima s kojima sam ostvario svoj dječački san – postao svjetski i južnoamerički prvak, osvojio Finalissimu i sve za što smo se zajedno borili. Bila je ogromna čast dijeliti teren s njima.

Mnogo će mi nedostajati igranje za reprezentaciju. Imao sam sreću putovati širom zemlje i svugdje osjećati nevjerojatnu ljubav i podršku. Stadioni su uvijek bili puni, a navijači su nas činili da se gdje god igrali osjećamo kao kod kuće. Ovdje sam doživio jedan od najsretnijih dana u karijeri, kada smo se vratili nakon osvajanja Svjetskog prvenstva.

Nikada neću zaboraviti taj dan. Bio je spektakularan. A sada, ponovno ovdje, proživljavam najtužniji dan u karijeri, jer se opraštam od reprezentacije i svih vas. Nedostajat će mi braniti boje reprezentacije, ali sada ću biti na drugoj strani, s vama, pružajući podršku ovim momcima i svemu što slijedi. Kada smo ujedinjeni, jači smo od bilo koga i možemo prevladati svaku prepreku. Teški trenuci, izazovna vremena, pokazuju od čega je jedna grupa zaista sazdana. Kada ne postoji snažna grupa, veoma je teško bilo što postići. A ja vam kažem: mi smo bili izuzetna skupina igrača i zato smo postigli sve što smo postigli.

Sigurno će doći teški trenuci, ali upravo tada moramo biti uz njih više nego ikad. Ne želim otići, ne želim napustiti teren. Samo vam želim reći da vas sve volim, da ćete mi nedostajati i da sam beskrajno zahvalan Bogu što sam Argentinac. Ponosan sam što sam Argentinac i što sam svoje snove ostvario zajedno sa svima vama. Hvala vam od srca. Volim vas!, rekao je Messi dok je cijela Argentina stajala. 

Ostat će zabilježeno da je posljednji protivnik bio Benin, reprezentacija koja teško da je mogla biti dostojniji oproštajni rival za najvećeg nogometaša svih vremena. Ostat će broj nastupa i golova, fotografije i snimci s Monumentala. Ali sve to samo djelomično može objasniti zbog čega se oproštaj jednog 39-godišnjeg nogometaša pretvorio u događaj koji je Argentina čekala kao praznik — ne samo nogometa, već i života. Jer neki odlasci nisu samo kraj jedne karijere. Oni su kraj jednog vremena. 

F. I.