Institucije na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini dodijelile su preko 27 tisuća ugovora o javnim nabavkama s firmama koje su svojim donacijama podržale rad političkih stranaka u nekim od izbornih ciklusa od 2018. do danas. Ukupna vrijednost ovih tendera prelazi jednu milijardu konvertibilnih maraka a najčešće su sklopljeni u oblastima usluga nadzora alarmnih uređaja i usluga na području sigurnosti, zatim usluga restorana i posluživanja hranom te organizacije obrazovnih seminara.

Ukrštanje imovinskih kartona političara koji su dostavljeni CIK-u i podataka o javnim nabavkama pokazuje da je 19,8% izabranih zvaničnika, koji u imovinskim kartonima navode da su vlasnici privatnih firmi, poslovalo s državom kroz dobijene tendere.

Ovaj postotak iznosi 36,4%, kod zvaničnika izabranih 2022. godine, što ukazuje na sistemski problem  koji se produbljuje tokom trajanja mandata. Podaci, koji su dostupni na platformi „ “ilustruju visok stepen povezanosti političkih partija, njihovih donatora kao i institucija koje upravljaju raspodjelom javnih sredstava.

Jedan od primjera ugovora koji jasno ilustrira ovakvu praksu je slučaj ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića, protiv kojeg je Transparency International u BiH (TIBiH) jer je njegova privatna firma dobijala milionske poslove od institucija financiranih iz budžeta. Komisija za odlučivanje o sukobu interesa je tek dvije godine nakon prijave utvrdila da je ministar Hurtić bio u sukobu interesa i izrekla sankciju, iako je u međuvremenu njegova firma nastavila indirektno učestvovati u javnim nabavkama kroz druga pravna lica.

Analiza preko 930.000 postupka javnih nabavki u periodu od posljednjih nekoliko godina koju je obavio TI BiH pokazuje da su firme u vlasništvu nekog od izabranih zvaničnika u BiH godini dobile 2450 ugovora, dok je više od dvije trećine ili 76,9%, svih tendera dodijeljeno sklopljeno je direktnim sporazumom sa dobavljačima, odnosno bez mogućnosti nadmetanja i učešća konkurencije.

Najviše donacija partije bilježe upravo u izbornim godinama, dok su firme koje su dobijale tendere zaslužni za oko 10% ukupnih donacija strankama. Ovo je samo mali dio sredstava koje stranke prijavljuju, s obzirom na to da su pokazala da stranke u velikoj mjeri ne prijavljuju donacije.

Ono što je posebno bitno za naglasiti je da su podaci o vlasništvu nad poslovnim subjektima političara ograni da su ograničeni samo na izabrane zvaničnike koji su dostavili imovinske podatke CIK-u, te da ne uključuju imenovana lica i sve firme nad kojima političari imaju stvarno vlasništvo, prepisujući vlasništvo na treća lica.

Ove pojave prati platforma koja omogućava vizualni i analitički pregled postupaka javnih nabavki, pretraživanje donacija političkim partijama ali i uvid u imovinske kartone izabranih zvaničnika što sve daje pregled u mehanizama kroz koje se javni resursi stavljaju u službu privatnih i stranačkih interesa.

Ovi nalazi su samo još jedan od mnogih dokaza da je u BiH, kao primjer države čije institucije su zarobljene, poslovni uspjeh zavisi isključivo od povezanosti sa političkim strankama i njihovim liderima, koji svojim donatorima – klijentima – omogućavaju nesmetan pristup ugovorima kroz sistem javnih nabavki.

TI BiH poziva medije, istraživače i građane da koriste Integrity Watch BiH kao alat koji, povezujući tri različita izvora podataka: izvještaje Agencije za javne nabavke BiH, finansijske izvještaje političkih stranaka i imovinske kartone izabranih zvaničnika, omogućava uočavanje koruptivnih obrazaca i poveznica koji desetljećima zarobljavaju institucije i urušavaju budžet BiH.