Pravo je čudo kako se nije dogodilo nešto gore

Velež
Sve je izgledalo idealno - do prvog dana priprema, odnosno prozivke pred početak ove proteklog vikenda završene sezone.
Na startu pripreme netom završene sezone prisutni novinari ostali su zatečeni činjenicom da nema trenera Dejana Klafurića, s kojim je Velež relativno lako dohvatio Europu. Od tog trenutka Veležov brod uplovio je u nemirne vode, u kojima se jedino mijenjala visina valova (količina problema) i pravo je čudo kako se nije dogodilo nešto gore.
Treneri su se mijenjali. Jedan, Damir Čanadi, je uspio potpisati težak poraz Veleža u Andori (1:5 kod tamošnjeg Intera), preostala dvojica su imali više muke na domaćim terenima. Irfan Buz je uspio dovesti ekipu do sedam pobjeda u prvenstvu, Vladimir Janković je dodao dvije. Mijenjali su se treneri, promijenio se i predsjednik kluba, došao je novi direktor, imenovan šef omladinske škole, bilo je i novih igrača, uglavnom su se stvari i problemi rješavali u hodu, tokom prvenstva, a to jednostavno nikada nije dobro.
I uz sve to, Velež je možda i mogao bolje proći da nije ispuštao bodove tamo gdje ih jednostavno nije smio. Upisao je neke domaće remije koje je morao izbjeći - protiv Igmana, GOŠK-a, Sloge - na Tušnju nije mogao bolje od dva boda, protiv Posušja je u tri utakmice uzeo četiri boda. Da je sa ovim protivnicima osvojio upola više bodova, priča bi bila puno drugačija. Ovako, su njegovi navijači strahovali do posljednjeg kola i domaće pobjede protiv Sloge (3:0).
Velež je sada prošao taj teški period, međutim, sa završetkom sezone problemi nisu nestali. Još uvijek su prisutni i ako klub želi izbjeći ono što se događalo tijekom zadnjih godinu dana - mora reagirati. Već danas! Složiti stručni stožer, krenuti u potragu za igračima, jer bez obzira na sve, Rođeni se moraju osvježiti u veznom redu, u zadnjoj liniji, moraju pronaći pravog napadača.
Uz sve to moraju se organizacijski posložiti, što je jednako tako važno. Zato bi ljeto u klubu trebalo biti maksimalno radno, ali i zanimljivo. Iduće godine ide Liga deset, sa svakim protivnikom će se igrati po četiri puta, jedna pobjeda u međusobnim duelima neće značiti ništa.
A protiv onih koji su bili u vrhu tabele, Velež nije napravio ništa. Od onih koji su ostali u ovom društvu, tri puta je savladao Široki Brijeg, dva puta Radnik, jednom Slogu i jednom Posušje. Koliko je to bilo malo, vidjelo se u ovoj sezoni, a jednak učinak u idućoj – bio bi skoro nevidljiv.
F. I.