Preminuo je Ivan Gudelj (66), legendarni nogometaš Hrvatske i Hajduka.

Gudelj je rođen 21. travnja 1960. godine u Imotskom, a odrastao je u Zmijavcima. Nogomet je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, a u Hajduk je stigao kao pionir 1975. godine na preporuku Andrije Ankovića, tadašnjeg šefa omladinskog pogona splitskog kluba. Već godinu kasnije Josip Duvančić priključio ga je prvoj momčadi. Za seniore je debitirao na Trofeju Marjana 1977., a prvi pogodak postigao je godinu kasnije protiv Budućnosti, objavi je index.

Cijelu seniorsku igračku karijeru proveo je u Hajduku. Za Bijele je odigrao 362 utakmice i postigao 93 gola, iako mu je karijera završila kada je imao samo 26 godina. Bio je iznimno svestran igrač, koristio se na više pozicija u obrani i veznom redu, a najveći dio karijere proveo je kao vezni igrač.

S Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1978./79. te Kup Jugoslavije 1983./84. Bio je dio momčadi i na početku sezone 1986./87., u kojoj je Hajduk ponovno osvojio Kup. Nastupao je u nekima od najvažnijih europskih utakmica splitskog kluba tog razdoblja, uključujući četvrtfinale Kupa prvaka 1980. i polufinale Kupa UEFA 1984. godine.

Već kao junior stekao je međunarodni ugled. Godine 1979. bio je kapetan i najbolji igrač omladinske reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila europski naslov, a u tadašnjim izborima dobio je priznanje najboljeg mladog igrača Europe. Sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine.

Bio je najmlađi kapetan Jugoslavije
Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 33 utakmice i zabio tri gola. Debitirao je 1980. protiv Luksemburga, a 1982. postao je najmlađi kapetan u povijesti jugoslavenske reprezentacije. Kapetansku traku prvi je put nosio u pobjedi 1:0 protiv Bugarske u Sofiji.

Iste godine igrao je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Prema izboru francuskog L'Equipea uvršten je u idealnu momčad turnira, a u brojnim anketama bio je proglašen najboljim nogometašem Jugoslavije. Dvije godine kasnije kao kapetan je predvodio reprezentaciju na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Posljednji reprezentativni nastup imao je u svibnju 1986. protiv Belgije.

U to je vrijeme bio jedan od najtraženijih jugoslavenskih nogometaša. Za njega su se zanimali veliki europski klubovi, među njima Bordeaux i posebno Real Madrid. HNS navodi da mu je Real ponudio predugovor, dok je sam Gudelj kasnije govorio da je planirao otići u Madrid čim mu tadašnji propisi jugoslavenskog nogometa dopuste transfer u inozemstvo.

Hepatitis mu je preko noći završio karijeru
Sve se promijenilo u rujnu 1986. godine. Gudelj je 13. rujna igrao Hajdukovu utakmicu protiv Crvene zvezde na Poljudu. Tijekom drugog poluvremena više nije mogao nastaviti zbog iscrpljenosti te ga je zamijenio Zdenko Adamović. Naknadni nalazi pokazali su da boluje od hepatitisa B. Pokazalo se da mu je to bila posljednja profesionalna utakmica.

Imao je tek 26 godina i nalazio se na vrhuncu karijere. Pokušavao se vratiti treninzima, no zdravstveno stanje to mu nije omogućilo. U kasnijim intervjuima govorio je i o izolaciji koju je doživio nakon dijagnoze. Ispričao je da su ga pojedini ljudi izbjegavali, prelazili na drugu stranu ulice ili mu nisu željeli pružiti ruku zbog straha od zaraze.

Borba s virusom trajala je desetljećima. U ljeto 2023., punih 37 godina nakon dijagnoze, stigli su nalazi KBC-a Split prema kojima je Gudeljev HBsAg bio negativan, kao i PCR HBV DNA. Hrvatsko društvo za bolesti jetre Hepatos objavilo je da nalazi upućuju na preboljenu infekciju hepatitisom B, što je kod takvih slučajeva rijedak, ali moguć ishod.

Nakon igračke karijere ostao je u nogometu
Prestanak igranja nije značio i Gudeljev odlazak iz nogometa. S nepunih 27 godina postao je trener olimpijske reprezentacije Jugoslavije. Kasnije je vodio Primorac iz Stobreča, koji je uveo u Prvu ligu, Zadar, austrijski Vorwärts Steyr i Dubrovnik.

Radio je i u Hrvatskom nogometnom savezu kao instruktor za Dalmaciju i izbornik mlađih reprezentacija, među ostalim U-16 i U-17 selekcija, a vodio je i hrvatsku U-21 reprezentaciju. Tijekom sezone 2005./06. bio je trener prve momčadi Hajduka. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i stekao zvanje profesora kineziologije.

Njegovo iskustvo s bolešću kasnije je postalo važan dio javnog djelovanja. Hepatos ga je imenovao prvim hrvatskim ambasadorom hepatitisa, a godinama je sudjelovao u akcijama kojima se ukazivalo na važnost testiranja i liječenja virusnih hepatitisa.

O njegovu životu i karijeri Blaž Duplančić napisao je knjigu Hajdučka priča, dok je Tomislav Žaja snimio dokumentarni film Ivanova igra. Film je prikazivan na međunarodnim festivalima i UEFA TV-u te je osvojio nagradu za najbolji sportski dokumentarac na Austria International Film Festivalu.

Gudeljev privatni život također je obilježila teška tragedija. Njegova supruga Mirjana preminula je 2015. godine u dobi od samo 45 godina nakon teške bolesti. Gudelj je tada govorio da mu je bila najveća potpora i u najtežim godinama nakon prekida karijere. Imali su dvije kćeri, Ivanu i Đanu.

Ivan Gudelj ostao je vezan uz Hajduk i nakon završetka profesionalnog rada u nogometu, sudjelovao je u klupskim događajima, okupljanjima veterana i radu s mladima. Za splitski klub ostao je jedan od najvažnijih igrača generacije s kraja 1970-ih i prve polovice 1980-ih, čija je karijera završila u trenutku kada je bio na putu prema najvećim europskim klubovima.