Redatelj i scenarist David Lynch, koji je radikalno promijenio američku kinematografiju svojom mračnom, nadrealističkom umjetničkom vizijom u filmovima poput Plavi baršun i Mulholland Drive te televiziju serijom Twin Peaks, preminuo je u 78. godini, prenosi N1. 

Lynch je prošle godine otkrio da mu je dijagnosticiran emfizem, posljedica dugogodišnjeg pušenja, zbog čega više nije mogao napuštati svoj dom kako bi režirao. Njegova obitelj objavila je vijest o njegovoj smrti putem Facebooka, napisavši

“Svijet je sada jedno veliko prazno mjesto jer ga više nema s nama. Ali, kako bi on rekao: ‘Usredotočite se na krofnu, a ne na rupu.’”

Televizijska serija Twin Peaks te filmovi poput Blue Velvet, Lost Highway i Mulholland Drive spojili su elemente horora, film noira, krimi-misterija i klasičnog europskog nadrealizma. Lynch je pripovijedao priče, ne tako različite od onih njegova španjolskog prethodnika Luisa Buñuela, koje su slijedile vlastitu neprobojnu logiku, prenosi Variety.

Rođen je 20. siječnja 1946. gradiću Missoula u Montani. Njegov otac bio je istraživač za Ministarstvo poljoprivrede, a obitelj se često selila prije nego što se nastanila u Alexandriji, Virginia, gdje je Lynch pohađao srednju školu. Kao nezainteresiran učenik, Lynch se posvetio slikanju. Nakon godine dana na School of the Museum of Fine Arts u Bostonu i neuspjelog putovanja u Europu s prijateljem Jackom Fiskom, upisao se na Pennsylvania Academy of Fine Arts u Philadelphiji 1965.

Živeći u mračnom kvartu Philadelphije sa svojom prvom suprugom i malom kćeri Jennifer (koja će kasnije postati redateljica), Lynch je počeo eksperimentirati s filmom, režirajući animirane kratke filmove Six Men Getting Sick (Six Times) i The Alphabet (1968.).

Njegov prvi značajniji rad, The Grandmother (1970.), kombinacija animacije i igranog filma, financiran je novcem iz potpore novoosnovanog Američkog filmskog instituta (AFI). U Los Angeles je preselio 1971. kako bi studirao filmsku režiju na AFI-jevom Konzervatoriju za napredne filmske studije.

Tamo je 1972. započeo rad na svom prvom dugometražnom filmu. Inspiriran teškim godinama koje je proveo kao umjetnik u Philadelphiji, Lynch je stvorio scenarij za Eraserhead, čije je snimanje trajalo pet godina uz skromni budžet i suradnju s dugogodišnjim suradnicima, poput dizajnera zvuka Alana Spleta i snimatelja Fredericka Elmesa.

Film je premijerno prikazan 1977. i postao je klasik ponoćnih projekcija, unatoč početnom šoku kritike. Njegova vizualna inovativnost i psihološka složenost privukle su pažnju industrije, što je pokrenulo Lynchovu dugu i raznovrsnu karijeru.

Nakon godina provedenih kao slikar i autor kratkih animiranih i igranih filmova, se probio na scenu 1977. debitantskim dugometražnim filmom Eraserhead, hororom s crnohumornim elementima koji je postao uznemirujući klasik. Njegov nekonvencionalni i beskompromisni stil brzo je privukao pažnju hollywoodske i međunarodne filmske industrije.

Produkcijska kuća Mela Brooksa angažirala ga je za pisanje i režiju filma The Elephant Man, duboko dirljive drame o strašno deformiranom “čudu prirode” iz viktorijanske Engleske, koji je postao nacionalna zvijezda. Film je osvojio osam nominacija za Oscara, uključujući Lynchovu prvu nominaciju za najboljeg redatelja.

Manje uspjeha doživio je 1984. s adaptacijom prostranog znanstvenofantastičnog romana Franka Herberta – Dune. Produkcija, snimljena s budžetom od 40 milijuna dolara tijekom iscrpljujuće tri godine, bila je kolosalni komercijalni promašaj.

Ipak, Lynch se oporavio od tog neuspjeha s dva filma koja su definirala njegov zreli stil – Plavi baršun (1986.), zastrašujuće istraživanje psihoseksualnog podzemlja malog američkog grada, i Wild at Heart (1990.), nasilan i erotiziran film koji je osvojio Zlatnu palmu.

Američku televiziju revolucionirao je 1990. serijom Twin Peaks, koju je stvorio zajedno s piscem Markom Frostom. Radnja, koja je započela istragom misterioznog ubojstva srednjoškolke u gradiću okruženom pilanama, uvela je uznemirujuće i dotad tabuizirane teme u modernu televizijsku naraciju.

Saga o Twin Peaksu nastavila se filmom Twin Peaks: Fire Walk With Me (1992.), koji je pratio posljednji tjedan života Laure Palmer, i trećom sezonom 2017. na Showtimeu, koja je ponovno okupila velik dio originalne glumačke postave.

Kasnije u karijeri, u filmovima poput Lost Highway (1997.), Mulholland Drive (2001.), koji mu je donio nagradu za najboljeg redatelja u Cannesu, i Inland Empire (2006.), Lynch je istraživao teme podvojenih osobnosti, neobjašnjivih transformacija i šokantnog nasilja. Mirniji, ali emocionalno snažan The Straight Story (1999.) podsjetio je na suzdržaniji emocionalni pristup njegovog ranijeg filma The Elephant Man.

Lynch je bio poznat po tome što nije objašnjavao značenje svojih djela. U zbirci intervjua Lynch on Lynch (2005.) rekao je:

“Zamislite da pronađete knjigu zagonetki. Počnete ih odgonetavati, ali su jako složene. Misterije postaju očite i fasciniraju vas. Svi mi pronalazimo tu knjigu zagonetki – i to je ono što se događa. No rješenja pronalazite unutar sebe, a čak i ako ih objasnite nekome, taj netko ih neće shvatiti na isti način kao vi.”

Uz filmski rad, Lynch je izlagao slike, izdavao glazbene albume i pisao stripove. Bio je veliki zagovornik transcendentalne meditacije, osnovao je Zakladu Davida Lyncha i organizirao dobrotvorne koncerte s poznatim izvođačima poput Paula McCartneya i Ringa Starra.

Ženio se četiri puta i iza sebe je ostavio dvije kćeri i dva sina.