Resursni centar za organizacije civilnog društva u BiH i Udruga BH Novinari predstavili su u srijedu Mapu puta i Akcijski plan za Poglavlje 10 - 'Informaciono društvo i mediji' iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SPP) BiH s Europskom unijom. Na izradi Mape puta i Akcijskog plana za Poglavlje 10 radili su stručnjaci - vanjski suradnici i predstavnici Udruge BH Novinari, uz široke konzultacije s građanima, predstavnicima nadležnih državnih institucija i tijela, kao i s profesionalnom zajednicom medijskog, telekomunikacijskog i IT sektora. 

Svrha projekta su utvrđivanje postojećeg stanja u tom sektoru i izrada prijedloga koje bi, iz kuta korisnika usluga i profesionalne zajednice, domaće vlasti mogle unaprijediti u smislu vidljivijeg napretka i usklađivanja legislative, regulatornog okvira i prakse sa standardima i pravnom stečevinom EU-a. Cilj prezentacije Mape puta za Poglavlje 10 SSP-a i rasprave o toj temi bili su upoznavanje javnosti, nadležnih institucija, medijskih i drugih organizacija civilnog društva o napretku ostvarenom u oblasti interneta, telefonije, kao i o kvaliteti i dostupnosti različitih medijskih usluga.

Problem (ne)ovisnosti i (ne)pristranosti regulatornih tijela

Profesor Haris Hasić je pojasnio je da Poglavlje 10 postoji kako bi BiH uhvatila korak s informacijskim društvom te se pripremila za stupanje u punopravno članstvo u EU kao jedinstvenom tržištu i velikom političkom tijelu. Napomenuo je da BiH nije uskladila svoje zakonodavstvo s Pravnom stečevinom EU-a u toj oblasti. 

- Brojni su problemi. Nemamo zakone koje trebamo imati dok su i neki od zakona koje imamo poprilično zastarjeli ili prevaziđeni. Drugi problem je što, i kada te zakon usvojimo, nismo završili posao jer se otvara pitanje njihove provedbe. Provedba zakona podrazumijeva, ne samo usvajanje podzakonskih akata, već istinsko postoje institucija te kompetentnog kadra unutar tih institucija koji će razumjeti dotičnu tvar koja je izuzetno tehnički zahtjevna i složena, kako bi se moglo primjenjivati propise, naveo je Hasić koji je ukazao da se, također, javlja i veliki problem (ne)ovisnosti i (ne)pristranosti regulatornih tijela, posebno u oblasti javnih komunikacija. 

- Ta neprimjerena ovisnost je rezultat toga da je u BiH prisutno političko uplitanje u imenovanje rukovodstva i u financijsku egzistenciju tih ustanova, te da nije osiguran transparentan način njihovog financiranja koji neće ovisiti o političkim zahtjevima, upozorio je Hasić. Kako je ocijenila novinarka Rubina Čengić, građani BiH više ne vide smisao pridruživanja EU s obzirom da cijeli proces traje jako dugo te se pritom, zbog te dužine, često mijenja pravila usporedo s promjenama načina rada Europske unije. - Ljudi imaju dojam da se stalno postavlja neke nove obveze, a nove obveze zbilja nastaju jer mi sporo odgovaramo na postojeće. Naše istraživanje na terenu pokazalo je da su institucije prilično zatvorene u procesu pridruživanja EU, one ne izvještavaju javnost o tome što rade i koja dobrobit za građane proizlazi iz nečeg urađenog, a građanima, s druge strane, prilično nedostaje medijske i političke pismenosti, ocjena je Čengić.

Preporuke na temelju istraživanja na terenu

U pripremi Mape puta za Poglavlje 10 je tijekom lipnja i srpnja ove godine održano 5 fokus- grupa, putem kojih su prikupljeni stavovi stručnjaka, predstavnika vlasti, regulatornih tijela i organizacija civilnog društva. Provedeno je DESK istraživanje domaćeg te europskog zakonodavstva, a obavljeno je i deset dubinskih i izravnih intervjua s relevantnim akterima u oblasti medija, telekomunikacija i IT sektora. Temeljem tih izvora, formulirane su preporuke i strateške smjernice koje čine srž Mape puta za Poglavlje 10 SPP-a. U Mapi puta se konstatira da je BiH preuzela obvezu usklađivanja sa standardima EU-a u oblasti informacijskog društva i medija, ali da proces napreduje sporo zbog institucionalne fragmentacije, nedostatka političke volje i neujednačenosti propisa na različitim razinama vlasti. Osobiti problemi su odsustvo jednoobraznog zakonskog okvira na razini države za elektronske komunikacije, nepostojanje državne strategije informacijske sigurnosti, ograničeni kapaciteti regulatornih tijela i niska digitalna i medijska pismenost stanovništva.

Stoga autori Mape domaćim vlastima preporučaju jačati institucionalnu koordinaciju kroz osnaživanje Direkcije za europske integracije, kao ključnog koordinatora Poglavlja 10, uz uključivanje svih entitetskih, županijskih i lokalnih aktera. Nadalje se preporuča uskladiti domaće zakonodavstvo s pravnom tečevinom EU-a (acquis), što je i obveza BiH u procesu pridruživanja. Potreba za time se osobito ukazuje u oblastima elektronskih komunikacija, digitalnih usluga, cyber sigurnosti, elektronskih medija i transparentnosti medijskog vlasništva. Preporuča se i izgradnja kapaciteta i neovisnosti regulatornih tijela, a osobito Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), uz osiguranje njene što veće financijske i političke neovisnosti. 

Ukazano je i na potrebu razvoja strategije informacijske sigurnosti i formiranje državnog CSIRT tima u cilju povećanja otpornosti na cyber prijetnje koje svakodnevno postaju prominentnije i ozbiljnije te predstavljaju opasnost za sigurnost društva kao cjeline, na potrebu podizanja digitalne i medijske pismenosti kroz reformu obrazovanja i javne kampanje koje građanima približavaju prednosti digitalizacije, kao i na uključivanje civilnog društva kao partnera institucijama u praćenju, analiziranju i zagovaranju reformi.