Roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju emocionalnog razvoja djece. Iako su namjere često dobre, određene fraze i postupci mogu nenamjerno izazvati osjećaj srama kod djece. Za razliku od krivnje, koja se odnosi na određeno ponašanje, sram je dublji i može ostaviti dugotrajne posljedice na djetetovu sliku o sebi.

Edukatorica za odgoj, mama i psihologinja Jaimie Bloch podijelila je nekoliko toksičnih navika koje roditelji često nesvjesno prakticiraju.

Kritiziranje umjesto ispravljanja: "Rečenice poput 'Zašto si tako nespretan?' umjesto da se usmjere na konkretno ponašanje, mogu navesti djecu da misle da nisu dovoljno dobra", ističe Bloch u novoj objavi na Instagramu.
Uspoređivanje s drugima: Usporedbe s braćom, sestrama ili prijateljima mogu stvoriti osjećaj nesigurnosti i nedovoljnosti umjesto poticanja na razvoj.
Korištenje jezika koji izaziva sram: Izjave poput "Što nije u redu s tobom?" mogu učiniti da djecu povjeruju kako je njihov identitet, a ne ponašanje, problematično.
Povlačenje ljubavi ili pažnje kao kazna: Ignoriranje ili odbijanje razgovora dok se djeca ne ispričaju može izazvati osjećaj napuštenosti i nesigurnosti.
Prevelika očekivanja: Neprestano traženje savršenstva i naglašavanje rezultata umjesto truda može kod djece stvoriti strah od neuspjeha.
 
"Naše riječi i postupci moćni su alati u oblikovanju razvoja djece, ali ponekad, unatoč najboljim namjerama, možemo nenamjerno izazvati osjećaj srama. Za razliku od krivnje, sram stvara dubok osjećaj 'nisam dovoljno dobar' ili urođene manjkavosti, što može imati dugoročne posljedice na emocionalno i psihološko zdravlje djece. Dakle, prakticiranjem svjesne komunikacije možemo stvoriti podržavajuće okruženje koje potiče rast, samosuosjećanje i samopouzdanje. Svjesnost o tome kako razgovaramo s djecom ključna je jer izravno utječe na njihovu emocionalnu otpornost i cjelokupni razvoj", zaključuje Bloch, piše index.