Vladimir Putin se vlasti u Rusiji domogao 1999. godine. Nakon dva predsjednička mandata, nije mu zbog (tadašnjih) ustavnih odredbi bila dozvoljena ponovna kandidatura za treći mandat 2008. godine. Tada je postao premijer i - nastavio vladati "iz sjene" s Medvedevom koji je na neki način postao predsjednik isključivo pro forme.

Dmitrij Medvedev zapravo nikad nije bio broj jedan u Rusiji. U proteklih dvadeset i pet godina to je uvijek bio Vladimir Putin, otkad ga je tadašnji predsjednik Boris Jeljcin 9. kolovoza 1999. imenovao ruskim premijerom. Zapadni političari, uključujući dugogodišnju njemačku kancelarku Angelu Merkel, dolaze i odlaze, ali Putin ostaje.

Tijekom ovih dvadeset i pet godina ruski predsjednik transformirao je svoju zemlju u “najjaču personaliziranu diktaturu na svijetu”, kaže ruski politolog Mihail Komin.

Za DW je rekao da je to moguće samo zato što je Putin tijekom četvrt stoljeća, koliko je na vlasti, uporno potkopavao sve ruske političke institucije.

Centraliziranje moći
Sve je počelo ukidanjem regionalne autonomije, objašnjava Komin. Kremlj je stvorio vlastiti instrument kontrole u ruskim regijama, postavljajući temelje za konsolidaciju vlasti.

Drugi ruski politolog, Grigory Nishnikov, koji živi u Finskoj, dijeli ovo mišljenje. “Ako se prisjetimo Rusije iz prvih Putinovih godina, možemo ukazati na nekoliko autonomnih središta moći, ustavnih i neformalnih, poput oligarha”, rekao je za DW.

“Svi su oni činili neku vrstu protuteže Kremlju.” Kako objašnjava Nišnikov, Putin je sve to uništio, sve centralizirao, a ruski sustav moći usmjerio na sebe.

Događaji koji su mogli biti opasni za Putina
No, smatra da to nije jedini razlog zašto je ruski predsjednik tako dugo ostao na vlasti. Bilo je dosta događaja u proteklih dvadeset i pet godina koji su mogli biti opasni za Putina:

– prosvjedi na Bolotnaya trgu u Moskvi nakon parlamentarnih izbora 2011.,

– rizik od nestabilnosti na Krimu nakon pripojenja 2014.,

– nemiri koji su uslijedili nakon kontroverzne mirovinske reforme 2018. godine,

– masovni prosvjedi u znak podrške pokojnom kritičaru Kremlja Alekseju Navaljnom diljem Rusije tijekom sljedećih nekoliko godina,

– početak rata u Ukrajini, popraćen prosvjedima na ulicama Moskve i Sankt Peterburga.

Međutim, svaki čin građanskog otpora rezultirao je još većom represijom: “I uvijek su tijekom tih događaja eliminirani novi protivnici”, kaže Nishnikov. Kao rezultat toga, on ne vjeruje da sada postoji itko tko bi mogao izazvati Putina, prenosi N1. 

Slabljenje pravosuđa
Mikhail Komin primjećuje da je drugi važan čimbenik koji je omogućio Putinu da ostane na vlasti bilo namjerno slabljenje sudova koje se dogodilo tijekom njegova drugog mandata. Vrhovni suci lojalni vlastima dobili su veće ovlasti nad svojim podređenim kolegama.

Kao rezultat toga, kaže Komin, ruski sudovi više nisu neovisni. Oni u najboljem slučaju mogu usporiti procese državne represije usmjerene protiv građana, ali ih više ne mogu zaustaviti.

Tome su pridonijele promjene izbornog sustava u korist Vladimira Putina i njegove vladajuće stranke Ujedinjene Rusije.

Putinov “kabinet u sjeni”
Umjesto da se pozicionira nasuprot demokratske opozicije, Putin se okružio nekom vrstom kabineta u sjeni, smatra ruski sociolog Alexander Bibkov.

Predsjednik je u taj uži krug okupio ljude s kojima dijeli specifične poslovne interese, objašnjava sociolog. Njihove su tvrtke dobile velike državne ugovore koji su im donijeli ogromne količine novca: “Putin uvijek drži uzde i osobno je uključen u posao”, kaže Bibkov.

Istodobno se društvu prodaje slika Rusije u kojoj je ta zemlja u cijeloj svojoj povijesti igrala samo pozitivnu ulogu. Brišu se svi negativni aspekti, brišu se svi sukobi iz prošlosti, kaže Bibkov. On to opisuje kao “manipulaciju kolektivnim povijesnim pamćenjem”. I to također jača Putinovu moć.