Prema rezultatima istraživanja portala MojPosao u Hrvatskoj, BiH i Sjevernoj Makedoniji, hrvatski radnici u prosjeku imaju 25 dana godišnjeg odmora. Slijede zaposleni u BiH, s 21 danom, dok su na začelju Makedonci s 20 dana godišnjeg odmora. 

Anketa je obuhvatila više od 2.500 ispitanika iz tri navedene zemlje a njeni rezultati pokazuju da u svima njima tvrtke u državnom vlasništvu prednjače u broju dana godišnjeg odmora. Tako u Hrvatskoj radnici u državnim tvrtkama imaju prosječno 28,6 dana odmora, oni u BiH 27,6 dana, a u Sjevernoj Makedoniji 22 dana. 

Privatne tvrkee u stranom vlasništvu također nude relativno povoljne uvjete: u Hrvatskoj u prosjeku 25,4 dana, BiH 22,8 dana, a u Sjevernoj Makedoniji 21,1 dan godišnjeg. Zaposleni u privatnim poduzećima u domaćem vlasništvu nerijetko imaju manje godišnjeg odmora od zakonskog minimuma, iako je minimum u sve tri zemlje 20 radnih dana. Tako zaposleni u takvim tvrtkama u BiH imaju u prosjeku 18,9 dana odmora, a u Sjevernoj Makedoniji 19,4 dana. Hrvatski radnici stoje nešto bolje s prosječnih 22,7 dana godišnjeg odmora. Najizraženije razlike prisutne su u Hrvatskoj gdje velike kompanije i javne institucije s 200 i više zaposlenih omogućuju prosječno 26,5 dana godišnjeg odmora. Tvrtke srednje veličine, s 20 do 199 zaposlenih, nude 24,8 dana, dok najmanje organizacije, one s manje od 20 radnika, omogućuju prosječno 22 dana odmora.

Sličan obrazac primjetan je i u Sjevernoj Makedoniji gdje velike kompanije radnicima osiguravaju 21 dan, srednje tvrtke 20,2 dana, a male 19,5 dana godišnjeg odmora. I u BiH su razlike očite jer u našoj zemlji velike tvrtke nude u prosjeku 22,1 dan godišnjeg odmora, srednje 21,5 dana, a najmanje 18,7 dana.

Želja za dodatnim danima odmora

Većina zaposlenih u sve tri zemlje izražava želju za dodatnim danima odmora. U Hrvatskoj se 63% zaposlenih ispitanika izjasnilo da želi više slobodnih dana. Sličan stav dijeli 58% radnika u BiH, dok u Sjevernoj Makedoniji to priželjkuje 57% zaposlenih. Na pitanje koliko bi dana godišnjeg odmora smatrali idealnim, zaposleni u Hrvatskoj najčešće su naveli 31 dan.

Oni u BiH te u Sjevernoj Makedoniji smatraju da bi 28 dana godišnjeg odmora predstavljalo optimalnu mjeru za očuvanje ravnoteže između posla i privatnog života. 

Uz pitanje godišnjih odmora tijekom ljeta, otvara se i pitanje isplate regresa, pa je provedena dodatna anketa među više od 500 zaposlenih iz Hrvatske. Tijekom lipnja, 55% ispitanih radnika izrazilo je očekivanje da će im poslodavac isplatiti regres, a najčešće su u tu svrhu očekivali isplatu iznosa od oko 500 eura. No, podaci prikupljeni u srpnju pokazuju da su stvarni ishodi ipak bili nešto skromniji. Naime, regres je isplaćen za 48% zaposlenih. Od tog broja, najveći udio činili su oni koji su primili iznose između 250 i 500 eura (24%), a slijede zaposleni kojima je regres isplaćen u rasponu od 150 do 250 eura, njih 11 posto. Regres manji od 150 eura primilo je osam posto ispitanika, dok je svega pet posto zaposlenih dobilo više od 500 eura. Državne firme su i dalje najpouzdaniji poslodavci kada je riječ o isplati regresa u sve tri zemlje. 

U BiH i Hrvatskoj, regres redovito isplaćuje između 70 i 90% velikih tvrtki i javnih institucija, dok je taj udio značajno manji kod malih domaćih privatnih firmi, gdje regres dobiva tek 20 do 40% zaposlenih. Privatne firme u stranom vlasništvu općenito češće primjenjuju praksu isplate regresa u odnosu na domaće. S druge strane, najšira pokrivenost regresom zabilježena je u Sjevernoj Makedoniji, gdje tu naknadu isplaćuje gotovo svaka kompanija, bez obzira na veličinu ili strukturu vlasništva.

Jaz između javnog i privatnog sektora

U sve tri zemlje jasno je uočljiv jaz u pogodnostima između državnih tvrtki, stranih privatnih tvrtki te domaćih privatnih tvrtki. Državne tvrtke i institucije najčešće omogućavaju veći broj dana odmora i sigurniju isplatu regresa, dok su zaposleni u domaćim privatnim tvrtkama, napose onim manjim, u nepovoljnijem položaju. Upravo stoga radnici sve više prepoznaju značaj dodatnih pogodnosti, poput regresa, dužeg godišnjeg odmora i fleksibilnosti, koje značajno doprinose zadovoljstvu i dugoročnom ostanku u kompaniji.