Siniša Karan u utorak je tijekom posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske položio svečanu prisegu, čime je zvanično stupio da dužnost predsjednika tog entiteta. 

Potom je, u obraćanju zastupnicima u Narodnoj skupštini RS-a, zahvalio na ukazanom povjerenju. - Stojim ovdje sa čašću jer ste pokazali da je srpski narod svakog puta, u onim trenucima kada je bilo najteže, bio taj koji je donosio suverene odluke. Upravo tom suverenom odlukom nastala je RS i ostat će vječno. Osobito hvala lideru SNSD-a Miloradu Dodiku što mi je ukazao povjerenje da nastavim tamo gdje je on stao, te SNSD-u i koalicijskim partnerima, kao i našoj Republici, ovdje pred svima zahvaljujem. Zahvaljujem i onima koji su glasovali protiv, rekao je Karan i poručio da se treba nastaviti boriti za RS, čuvati ono što joj je dao Daytonski mirovni sporazum. - Republiku Srpsku se brani i najviše je napadnuta tamo gdje smo svi skupa. Tamo se moramo okupiti pod zastavom koja se zove RS i moramo nastupati kao jedno tijelo, jer samo tako ćemo sačuvati svoju Republiku. Narod stoji iza svih nas i to je naša dužnost i obveza. Zahvalnost svim predsjednicima koji su dali veliki doprinos da RS postane međunarodni faktor. Volja naroda bit će svetinja i Ustav će me voditi da očuvamo i sačuvamo status RS-a, rekao je Karan i poručio da RS ostaje na putu suverene politike, očuvanja Daytonskog sporazuma i obrane svoje ustavne pozicije. On nije propustio ni navesti da razlog koji je nametnut kao put ka prijevremenim izborima za predsjednika RS-a nije nastao u RS-u, već u pokušaju da se nadjača političku volju naroda  nametanjem normi koje nisu dobile suglasnost nadležnog zakonodavnog tijela što je, prema njegovim riječima, u svijetu neviđena praksa. Istaknuo je i da je praksa da neizabrani stranac intervenira i da se tu intervenciju koristi kao osnovu za političku eliminaciju nije put ka stabilnosti u BiH, već put ka pravnoj nesigurnosti i stvaranju opasnog presedana. Podsjetivši da mirovni sporazum i ustavni okvir u kojem se živi u BiH nije slučajna formula niti improvizacija, već je rezultat bolnog iskustva i činjenice da su tri naroda na prostoru BiH imala tri različita viđenja budućnosti, Karan je zaključio da je upravo stoga mir bio moguć samo kroz kompromis, dok je srpski narod tražio očuvanje RS-a i ustavno jamstvo da neće biti preglasan, što je pravo koje je dano i drugim narodima.