Slaven Raguž izrasta u ozbiljnu političku figuru i bio bi ogromno političko i psihološko podebljanje za oporbenu “četvorku”. Schmidtov model popune federalnog Doma naroda je neviđena šansa za HDZ 1990, HNP, HSS i HDS, te velika kušnja za parlamentarni kapacitet Čovićevog HDZ-a BiH. 

Politička pozornica u BiH je prije nekoliko dana prodrmana službenim potvrdama o toliko iščekivanom formiranju hrvatskog oporbenog političkog bloka, četvorke koju tvore respektabilne parlamentarne stranke: HDZ 1990, Hrvatski narodni pomak (HNP), Hrvatski demokratski savez (HDS) i Hrvatska seljačka stranka (HSS).

Vođe tih sastavnica Ilija Cvitanović, Ivan Vukadin, Ivo Tadić i Marijo Karamatić još nisu uobličili formu tog budućeg neupitnog zajedničkog izlaska na sljedeće parlamentarne izbore u listopadu sljedeće godine. Ne treba sumnjati da će četvorka u borbu za sve razine vlasti, te da joj je meta HDZ BiH.

Iako niti jednu razinu ne treba podcjenjivati jasno je da će hrvatske oporbene snage najljuću borbu protiv Čovićeve dominacije ipak voditi u nekoliko županija gdje Hrvati dominantno žive. Broj zastupnika u županijskim skupštinama je, naime, presudan u kapacitiranju federalnog Doma naroda, a onda posredno i državnog Doma naroda. Schmidtov model popune federalnog Doma naroda je neviđena šansa za hrvatsku oporbu i kušnja za kapacitet i monopol HDZ-a BiH.

Što će reći HRS? 

Vidljivo je da unutar četvorke nema Hrvatske republikanske stranke Slavena Raguža. I to definitivno nije dobro, hrvatska oporba bez HRS-a je osakaćena. I treba vjerovati da je to privremenog karaktera.

Odmah malo poslije službene objave o zajedničkom nastupu na općim izborima predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović je javno pozvao i HRS da im se priključe. Čelnik HRS-a još se nije očitovao o tom pozivu. Ranije je znao spočitavati HDZ-u 1990 da nije istinska oporba, jer se nalazi u Vladi FBiH zajedno s HDZ-om BiH.

U mostarskim sveupućenim krugovima se spekulira da je u pitanju osobni animozitet Citanovića i Raguža zbog borbe za poziciju lidera, što bi svakako dvojica pametnih političara trebala prevazići. Ali, Raguž je nasušno potreba četvorki, njegov HRS bi bio ozbiljno političko i psihološko podebljanje. Narod voli velike političke grupacije, u njima vidi snagu za rušenje diktature Dragana Čovića.

Žele dokrajčiti Čovića 

Iz četvorke odvažno “prijete” da žele dokrajčiti političku karijeru narcisoidnog Dragana Čovića i reformirati onečišćeni i obesmišljeni Hrvatski narodni sabor.

Možda je novoformirano hrvatsko zajedništvo iznenadilo javnost no i blago vraćanje u prošlost sugerira kako je ovo zapravo bio jedini mogući proces među Hrvatima. Korijeni pluralizma u ovom obliku zapravo se javljaju u početku izlaskom Ivana Vukadina iz HDZ-a i osnivanjem HNP-a što mu omogućuje da u suradnji s tada već lagano zaboravljenim HDZ-om 1990 formira vlast u HBŽ-u.

Ovakvu šansu i Vukadin i Devedesetka su jako dobro iskoristili te su vrlo brzo postali većina, ali i poprilično pomogli u povratku Devedesetke i na državnu razinu kroz Dom naroda Parlamenta BiH te stvaranjem većine u Livnu.

Taj proces unutarnjih sukoba u HDZ-u prenio se i na Središnju Bosnu gdje su napokon pojedine općinske organizacije izišle iz krila HDZ-a BiH koji je dugo godina uspijevao zakulisno "kupovati" oporbu.

Zatalasalo se i u HNŽ-u te su naročito Devedesetka i HRS ojačali svoju poziciju i slagalica za Cvitanovićev uzlet je bila trasirana. To nije spriječilo ni svjesno kupovanje devedesetkinih delegata prilikom izbora u Dom naroda u Zapadno hercegovačkoj Županiji što je trebalo biti presudno 2022. u slaganju vlasti.

Odmah potom međunarodna zajednica očito svjesno uvlači i Devedesetku u vlast u FBiH što je bio prst u oko Draganu Čoviću. No problemi za HDZ ne prestaju tu. Novi sukobi u Zeničko dobojskoj Županije dovode do novog raskola u HDZ-u i dolazi do formiranja HDS-a koji na lokalnim izborima ostvaruje odličan rezultat što bi se kroz novu koaliciju moglo itekako odraziti na pozicije.

Hrvatska seljačka stranka je važna sastavnica hrvatske četvorke. Njen tradicionalni štih je nagrđen raslojavanjem i stvaranjem tri stranke. Ipak, Marijo Karamatić je prepoznatljiv politički šarmer koji ima prolaz u hrvatskom biračkom tijelu.

Privatizirani HNS 

I ako u uzlaznu formulu ugradimo i činjenicu kako je Visoki predstavnik izmijenio način popunjavanje Doma naroda na sam dan zadnjih parlamentarnih izbora više je nego izvjesno da HDZ očekuje bolno prizemljenje.

Isto tako neshvatljivo patološko čuvanje pozicije Milorada Dodika nepovratno ugrožava njihov koalicijski potencijal. Unutarnji sukobi će također doći do izražaja približavanjem samih izbora te ne bi iznenadila dodatna podjela unutar HDZ-a. Sve to skupa jasno ukazuje na proces pluralizacije među Hrvatima što je dobro i što u ozbiljnoj mjeri ukida monopol nekoliko osoba koje su se na lažima i manipulacijama strašno obogatili.

Četvorka, a poglavito državni izaslanik Ilija Cvitanović koristi temu Izbornog zakona, a na koji je do sada ekskluzivitet imao Dragan Čović. Samoproglašeni stožernik se potrudio da političkim bezobrazlukom pretvori HNS u nacionalno ruglo i fijasko.

Ta je privatizirana nevladina organizacija izgubila apsolutno svoju svrhu i cilj što nije dobro kada je u pitanju interes Hrvata. Uz promoviranje mlađih kadrova i novih imena hrvatska oporba nalazi se u povijesnoj šansi da zaključi karijeru umišljenog Dragana Čovića i ljudi oko njega te demokratizira i sam HDZ BiH. Međunarodna zajednica bi uvođenjem skenera zapravo napravila najveću uslugu i oporbi u cjelini i demokratskim procesima u BiH.

J. S.