DOK JE MEĐUNARODNA pozornost posljednjih mjeseci bila usmjerena na rat između Izraela i Irana te rastuće sigurnosne napetosti na Bliskom istoku, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan iskoristio je priliku za dodatno učvršćivanje vlasti i slabljenje političke oporbe u zemlji, a on bi mogao biti i pravi pobjednik sukoba na Bliskom istoku, piše britanski Telegraph.

Napetosti su kulminirale kada su interventne policijske snage nasilno preuzele sjedište glavne oporbene stranke, Republikanske narodne stranke (CHP), u Ankari. Policija je probila ulaznu ogradu, upotrijebila suzavac i gumene metke te uklonila pristaše koji su pokušavali blokirati ulaz u zgradu.

U prostorijama stranke nalazio se njezin predsjednik Özgür Özel, koji je tri dana ranije sudskom odlukom smijenjen s dužnosti. Nova sudska presuda dodatno je potvrdila njegovu smjenu te suspendirala vodstvo stranke, čime je značajno oslabljen politički protivnik predsjednika Erdoğana.

Geopolitička kriza kao politička prilika
Analitičari smatraju da je rat između Izraela i Irana stvorio idealne okolnosti za turskog predsjednika. Dok se međunarodna zajednica bavila regionalnim sukobom, Ankara je bez većih vanjskih pritisaka pojačala obračun s oporbom.

Gönül Tol, direktorica programa za Tursku pri Institutu za Bliski istok u Washingtonu, ocjenjuje kako aktualna međunarodna situacija omogućuje Erdoğanu da gotovo neometano provodi politike koje dodatno sužavaju demokratski prostor u zemlji.

Prema njezinim riječima, geopolitički potresi, od ruske invazije na Ukrajinu do slabljenja američkog utjecaja u svijetu, doveli su do toga da europske države, članice NATO-a i regionalni partneri sve više ovise o suradnji s Turskom.

Udar na glavnog političkog suparnika
Novi val represije uslijedio je nakon uhićenja gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua, najistaknutijeg Erdoğanova političkog protivnika. Njegovo uhićenje u ožujku 2025. izazvalo je masovne prosvjede diljem zemlje.

Samo devet dana nakon izbijanja rata s Iranom započelo je i suđenje İmamoğluu zbog optužbi za korupciju i vođenje kriminalne organizacije. Kritičari tvrde da je riječ o politički motiviranom procesu čiji je cilj uklanjanje najjačeg oporbenog kandidata prije sljedećih predsjedničkih izbora.

Optužnica, koja obuhvaća više od 4.000 stranica dokumentacije, mogla bi rezultirati kaznom duljom od 2.000 godina zatvora. İmamoğlu odbacuje sve optužbe i tvrdi da se radi o političkom progonu.

 
Slabljenje potpore zbog gospodarske krize
Iako Erdoğan vlada Turskom gotovo četvrt stoljeća i i dalje uživa značajnu podršku dijela stanovništva, gospodarski problemi posljednjih godina počeli su nagrizati njegovu političku bazu.

Od predsjedničkih izbora 2023. godine inflacija se u prosjeku kretala oko 50 posto, dok je Erdoğan tada pobijedio vrlo tijesnom razlikom. Stručnjaci smatraju da upravo pad popularnosti objašnjava sve intenzivnije represivne mjere protiv političkih protivnika.

Politički analitičar Yusuf Can ističe kako vlast više nema razinu javne potpore kakvu je uživala prije deset ili petnaest godina. Prema njegovoj ocjeni, upravo zato pribjegava autoritarnim metodama kako bi oslabila i marginalizirala CHP.

Turska jača vojni i gospodarski utjecaj
Istodobno, Turska koristi promjene u međunarodnom poretku kako bi povećala svoj geopolitički značaj. Nakon rata s Iranom brojne države preispituju oslanjanje na Sjedinjene Američke Države kao glavnog sigurnosnog partnera.

U svibnju je Irak potpisao ugovor o kupnji 20 turskih sustava protuzračne obrane, što predstavlja značajan zaokret za zemlju koja je desetljećima ovisila o američkoj zaštiti zračnog prostora.

Sličan trend vidljiv je i u Aziji. Indonezija je potpisala sporazum o kupnji do 60 turskih bespilotnih borbenih letjelica Bayraktar Kızılelma, a isporuke bi trebale započeti 2028. godine.

Turska je također ugovorila isporuku vojnih pomoćnih brodova Portugalu, što predstavlja prvi takav izvoz jednoj članici Europske unije i NATO-a.

 
Danas je Turska jedanaesti najveći izvoznik oružja na svijetu, a njezine bespilotne letjelice koriste se u brojnim zemljama, uključujući Ukrajinu i Libiju.

Ambicije regionalne sile
Erdoğan istodobno nastoji pretvoriti Tursku u ključno energetsko i prometno čvorište između Europe, Azije i Bliskog istoka. Planovi uključuju razvoj novih energetskih koridora, eksploataciju strateških sirovina te povezivanje luka i transportnih mreža preko turskog teritorija.

Nakon smjene Özgüra Özela predsjednik je poručio da cilj Turske nije ostati promatrač međunarodnih procesa, nego postati "igrač koji mijenja pravila igre".

Prema ocjenama stručnjaka, ostvarenje takvih ambicija zahtijeva uklanjanje političkih prepreka unutar zemlje, uključujući oporbu i sve koji bi mogli osporavati smjer njegove politike.

Demokracija u drugom planu
Turska sve više koristi svoju stratešku važnost kako bi umanjila međunarodne kritike zbog stanja demokracije i ljudskih prava. Kao članica NATO-a s drugom najvećom vojskom u Savezu, Ankara danas ima znatno veću pregovaračku snagu nego prije izbijanja rata između Izraela i Irana.

Stručnjaci upozoravaju da zapadne države sve češće zanemaruju demokratske standarde u korist sigurnosne i vojne suradnje. No takav pristup, smatraju, nosi ozbiljne rizike.

"Autokratski režimi prvenstveno razmišljaju o vlastitom opstanku. Kada je njihov opstanak ugrožen, međunarodni sporazumi i savezništva često postaju sporedni. Upravo zato takvi partneri mogu biti nestabilni saveznici", upozorava Gönül Tol.

Dok Turska jača svoj međunarodni utjecaj, mnogi promatrači smatraju da se istodobno ubrzano udaljava od demokratskih standarda. Rat na Bliskom istoku možda nije vođen na turskom teritoriju, ali je predsjedniku Erdoğanu pružio priliku da dodatno učvrsti vlast i učini korak bliže modelu upravljanja u kojem je politička konkurencija sve manje poželjna.