SARAJEVO — Ako želite pokrenuti posao u Bosni i Hercegovini i izgraditi poslovnu imperiju koja se oslanja na domaći, javni novac, pravila igre su jednostavna, brutalna i dobro dokumentirana - morate imati političkog zaštitnika.

Desetljećima stara teza da u našoj državi dobro posluju isključivo firme s jakim stranačkim vezama i dalje dominira javnim prostorom. Taj narativ slika BiH kao ekonomski sivu zonu, gdje se javni tenderi ne dobijaju kvalitetom, već partijskom knjižicom, a poslovni uspjeh u svojoj srži podsjeća na kombinaciju klijentelizma i "mafijaškog" principa lojalnosti.

Međutim, dublja analiza bh. ekonomske realnosti otkriva dubok i fascinantan rascjep. Bosna i Hercegovina zapravo ima paralelne ekonomije koje funkcioniraju u dva potpuno različita univerzuma. Dok je jedna strana privrede duboko korumpirana, zarobljena u raljama domaće politike i javnih nabavki, druga strana — potpuno operirana od domaće politike — tiho bilježi solidne profite na surovom zapadnoeuropskom tržištu.

Pitanje stoga više nije 'može li se uspjeti bez politike', već 'gdje se to uopće pokušava'.

Tenderski kapitalizam i 'legalna korupcija'

Za biznise čiji modeli zavise od domaćeg tržišta, državnih institucija, javnih poduzeća ili infrastrukturnih projekata, teza o apsolutnoj političkoj ovisnosti gotovo u potpunosti stoji. Sustav javnih nabavki u BiH godinama se opisuje kao "generator političke korupcije".

Prema procjenama antikorupcijskih mreža i ekonomskih analitičara, kroz netransparentne i namještene javne nabavke u BiH se godišnje izgube stotine milijuna, pa čak i do milijardu konvertibilnih maraka. To je novac građana koji se kroz vješto skrojene tenderske specifikacije prelijeva u džepove uskog kruga privilegiranih firmi. Podaci Transparency Internationala BiH redovno pokazuju poražavajuću statistiku - u velikom broju javnih postupaka pojavi se tek jedan ili u prosjeku 1,7 ponuđača po tenderu. Konkurencija ne postoji jer ostali privrednici unaprijed znaju da je "tender crtan" za točno određenu firmu.

Ovaj modus operandi ima sve elemente sistemskog iznuđivanja. Stranački karteli kontroliraju raspodjelu proračuna, a zauzvrat od odabranih tajkuna dobijaju financiranje predizbornih kampanja, medijsku podršku ili direktni povrat novca. Firme koje odbiju igrati po ovim pravilima suočavaju se s inspekcijskim pritiscima, administrativnim blokadama i potpunim izopćenjem s tržišta. Za ovu vrstu privrednika, pošteno poslovanje u BiH je matematički i praktično nemoguće.

Ipak, stvari se pravno počinju micati s mrtve tačke. Pod pritiskom Europske unije i njenih 14 prioriteta, BiH je morala pooštriti zakone. Nedavne zakonske izmjene konačno su pretvorile nezakonito pogodovanje u postupcima javnih nabavki u ozbiljno krivično djelo. Ono što su nekada bile simbolične novčane kazne, sada su zaprijećene zatvorske kazne i velike novčane sankcije za ministre, direktore javnih poduzeća i same firme. No, institucionalna kultura se ne mijenja preko noći, a politička kontrola nad pravosuđem i dalje drži kočnicu.

Kupovina slobode preko granice

Pravi demantij teze da 'u BiH nema uspjeha bez politike' nalazi se na graničnim prelazima. Firme koje su odlučile ignorirati domaće tendere i okrenuti se izvozu dokazuju da se unosan, čist i izuzetno profitabilan biznis u BiH ne samo može razviti, već da je on ključni oslonac domaće stabilnosti.

Bosna i Hercegovina bilježi stabilan rast vanjskotrgovinske razmjene. Prema službenim podacima Agencije za statistiku BiH, u prvih sedam mjeseci 2026. godine ostvaren je izvoz vrijedan preko 10,4 milijarde maraka, što predstavlja rast od 5,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Najveći dio tog izvoza ide direktno na zahtjevno tržište Europske unije.

U sektorima kao što su autoindustrija i elektroindustrija (posebno proizvodnja izolirane žice i autodijelova), metaloprerađivački sektor, inženjering, proizvodnja namještaja i prerada drveta, IT sektor i razvoj softvera, domaće kompanije bilježe milijunske prihode. Zašto su ovi sektori imuni na bh. političku močvaru? Zato što njemačkog, austrijskog ili švedskog kupca ne zanima tko sjedi u predsjedništvu koje stranke u Sarajevu, Mostaru ili Banjoj Luci. Njih zanimaju isključivo cijena, europski standard kvaliteta i točnost isporuke.

Bh. izvoznici su shvatili da je izlazak na strano tržište zapravo njihova ulaznica za slobodu. Kada firma ne zavisi od lokalnog načelnika ili ministra za dobivanje posla, politička elita gubi poluge ucjene. Ovi privrednici uredno plaćaju poreze, zapošljavaju radnike s natprosječnim plaćama i predstavljaju zdravu osnovu ekonomije, unatoč državi, a ne zahvaljujući njoj.

Cijena poštenja: Administrativni labirint

Ipak, čak i kada firma potpuno ignorira političke krugove i tendere, ona ne može u potpunosti pobjeći od nefunkcionalnog bh. aparata. Pošteno poslovanje bez političkih veza u BiH sa sobom nosi ogroman "porez na neovisnost".

Birokracija je spora, komplicirana i često namjerno neefikasna kako bi stimulirala podmićivanje. Dobivanje građevinskih dozvola, carinske procedure, registracija radnika i parafiskalni nameti (brojne administrativne takse) predstavljaju svakodnevnu borbu za neovisne privrednike. Dok politički sponzoriran poduzetnik rješava papire jednim telefonskim pozivom, pošteni privrednik tjednima čeka u redovima, gubeći dragocjeno vrijeme i novac.

Uz to, nedostatak državnih strategija i subvencija za domaću proizvodnju dodatno otežava situaciju, što dovodi do ogromnog vanjskotrgovinskog deficita koji premašuje 8 milijardi KM. Država rijetko pomaže onima koji igraju po pravilima.

Moguće je, ali uz visoku cijenu

Teza da u BiH dobro posluju samo firme s političkim vezama je djelomično točna, ali nepotpuna. Ona dobro opisuje unutarnje tržište javnog novca, koje je premreženo korupcijom i klijentelizmom do nivoa organiziranog kriminala.

Međutim, ona potpuno ignorira armiju uspješnih, poštenih privrednika koji svoje poslovanje temelje na izvozu, inovacijama i konkurentnosti na globalnom tržištu. Razviti unosan i pošten posao u BiH bez politike je moguće, ali zahtijeva specifičnu strategiju - okretanje leđa državi i gledanje preko njenih granica. Dokle god bh. privrednici budu pronalazili kupce u Frankfurtu, a ne u lokalnim ministarstvima, postojat će nada da ekonomija ove zemlje može preživjeti vlastiti politički sustav.

S. J.