Tim Berners-Lee, izumitelj World Wide Weba, vjeruje da se web još uvijek može spasiti. Iako priznaje da su neki dijelovi već postali „toksični”.

Kada je Sir Tim Berners-Lee još 1989. prvi put osmislio ideju World Wide Weba, njegova se vizija mogla usporediti s digitalnom Aleksandrijskom knjižnicom, mjestom na kojem je svo ljudsko znanje objedinjeno, utemeljeno na suradnji i, prije svega, svima dostupno. Gotovo 37 godina kasnije, iako je Web doista povezao svijet, razumno je reći da to nije učinio baš na način kakav je Berners-Lee priželjkivao.

U intervjuu za Guardian, Berners-Lee govori o tome gdje su stvari krenule po zlu. Kako bi se možda mogle popraviti u onome što naziva „borba za temeljne vrijednosti weba“. Ističući da „još nije prekasno“. Web je u svojim ranim danima započeo prilično mirno, bez oglasa i snažne komercijalizacije, te je jasno služio svrsi informiranja i ponešto zabave. No, prema Berners-Leeju, s dot-com bumom i dolaskom aktera vođenih brzom zaradom, piše PC Chip.

Tek s polarizacijom američkih izbora 2016. godine Berners-Lee je, kako kaže, izgubio strpljenje s toksičnošću weba. Ovo ga je navodno „slomilo“. Priznaje da društvene mreže ne predstavljaju cijeli web. Upozorava da je „problem u tome što ljudi provode mnogo vremena na društvenim mrežama jer su ovisničke“, a kasnije ih je opisao kao sustave „optimizirane za toksične sadržaje“.

Zanimljivo je da Berners-Lee primjećuje kako su raniji pogledi na internet bili neutralni. Moralne prosudbe odnosile su se na to kako ga ljudi koriste. Danas, međutim, „način na koji dizajnirate web-stranicu, poput Reddita, Pinteresta ili Snapchata, može biti izričito dobar“, ali se, kako se sada pokazalo, jednako tako može dizajnirati i suprotno.

Berners-Lee osmislio i implementirao projekt Solid
U međuvremenu je osmislio i aktivno promovira projekt Solid. U najširem smislu može se opisati kao decentralizirani APIAPI je skraćenica od Application Programming Interface i pr... za dijeljenje osobnih podataka pod kontrolom korisnika, dostupan putem standardnih web-protokola. Korisnici stvaraju vlastite „podove“ u kojima se nalaze svi njihovi osobni podaci. Pored toga i sve što objavljuju na internetu te podaci koji se o njima prikupljaju. Nakon toga mogu odlučiti kojim će subjektima dati određenu razinu pristupa tim podacima.

Solid je projekt koji korisnicima omogućuje da osobne podatke pohranjuju i dijele pod vlastitim uvjetima. Umjesto da ih prepuštaju velikim platformama.

Berners-Lee vjeruje da bi to moglo vratiti kontrolu nad osobnim podacima u ruke ljudi. Otišao je toliko daleko da je prikupio 30 milijuna dolara za kompaniju Inrupt, čija je misija „osigurati komercijalni zamah i ekosustav za zaštitu integriteta i kvalitete novog weba izgrađenog na Solidu“. Ipak, važno je naglasiti da ništa ne obvezuje postojeće „čuvarе vrata“ weba, poput Googlea i Mete, da koriste Solid protokol. Još manje da ne kopiraju podatke kojima bi im eventualno bio odobren pristup.

Unatoč tome, Berners-Lee smatra da će „postojeći sustavi s vremenom donekle izblijedjeti. Ljude će se više uzbuđivati oko novih sustava“. Pritom misli na programere koji se uključuju u projekt Solid i koji, kako kaže, „razvijaju softver polazeći od vlastite vizije, a ne ograničenja postojećih platformi."