Kada je u Mostaru prije nekoliko godina ponovno pokrenut projekt javnog poduzeća 'Mo-Parking', ključni narativ gradskih vlasti bio je jasan - uvođenje naplativih zona uvest će red u mirujući promet, skloniti automobile s nogostupa i osloboditi grad. Vrlo brzo nakon toga naplata je ušla duboko unutar mostarskih kvartova i stambenih naselja, što je izazvalo negodovanje građana koji su praktički primorani plaćati parking ispred svojih zgrada. 

No, umjesto reda, građani su dobili najgoru moguću kombinaciju – udar na džep i potpuni infrastrukturni kaos pod vlastitim prozorima.

Ulaskom među zgrade u naseljima kao što su Centar 2, Avenija, Splitska ili Dubrovačka ulica, zateći ćete rampi lišene, službeno označene parking zone. 'Mo-Parking' je iscrtao linije gdje god je fizički bilo moguće, proglasio kvartove zonama naplate i poslao kontrolore. Ipak, unutrašnjost mostarskih kvartova danas izgleda kao poligon frustracije. 

Plati pa traži slobodno mjesto

Jedan od problema s kojima se stanovnici Mostara suočavaju jest činjenica da karta ne jamči parking mjesto. Građani uredno plaćaju godišnje ili mjesečne karte kako bi automobil ostavili ispred zgrade u kojoj žive. Međutim, sustav funkcionira po principu "plati pa se snađi". 

Budući da je broj iscrtanih mjesta daleko manji od broja stanara koji posjeduju automobile, stvara se svakodnevni pritisak. Stanari koji su uredno platili gradu pravo na parking, prisiljeni su kružiti oko zgrada, čekati da se netko odveze ili, u konačnici, parkirati na nogostupe, zelene površine i pješačke staze kako bi uopće stigli kući. 

Rezultat je paradoks - kvartovi su ostali jednako zakrčeni i neuredni, s tom razlikom da građani taj nered sada – plaćaju.

Dodatni problem čine vozači "sa strane" koji unutar kvartova pokušavaju obaviti brze poslove bez plaćanja satne karte, čime dodatno guše ionako pretrpane prostore predviđene za stanare. Pauk služba ne funkcionira, nikome nije jasno zbog čega, kontrolori ne mogu kažnjavati one koji su parkirani primjerice po zelenim površinama, to bi trebala raditi policija, ali s obzirom na ono što se može vidjeti po naseljima jasno je da to ne funkcionira kako bi trebalo.

Je li Mostar preskup?

Pitanje opravdanosti cijena u Mostaru ne može se promatrati odvojeno od kvalitete usluge. Satna karta u prvoj zoni iznosi 1,50 KM, a u drugoj 1,00 KM. Za prosječnu hercegovačku plaću i radnika koji mora svakodnevno migrirati kroz grad, to je opipljiv trošak.

Kada je riječ o stanarima, godišnja karta za prvu zonu iznosi 225 KM, a za drugu 135 KM. Iako iz poduzeća „Mo-Parking“ često ističu kako su ove cijene povoljnije u usporedbi sa Sarajevom ili Banja Lukom jer mostarska karta pokriva čitavu zonu (i ulični i kvartovski parking), ta matematika u praksi ne drži vodu. U Sarajevu ili Banja Luci naplata u stambenim naseljima oko zgrada još uvijek nije pravilo u mjeri u kojoj je to postalo u Mostaru. 

Kupovina godišnje karte u Mostaru zapravo je postala vrsta "poreza na posjedovanje automobila". Plaćati stotine maraka godišnje za uslugu koja vam ne garantira da ćete nakon posla moći parkirati bliže od petsto metara od svog ulaza – za mostarske uvjete je definitivno preskupo. 

Gdje ide novac građana?

Osnovna zamjerka građana i struke jest nedostatak vizije. „Mo-Parking“ se pretvorio u poduzeće za ubiranje prihoda, umjesto da bude generator urbanističkih rješenja. Godine prolaze, računi se pune, uvodi se čak i "Smart Parking" sa senzorima, ali Mostar nije dobio niti jednu novu javnu podzemnu ili nadzemnu garažu koja bi trajno rasteretila stambene zone. 

Iscrtavanje linija preko starih, oronulih i napuklih asfaltnih površina unutar kvartova nije uvođenje reda – to je samo monetizacija postojećeg problema.

Uvođenje kvartovske naplate bez prethodnog širenja parking kapaciteta i izgradnje garaža pokazalo se kao pogrešan korak koji je produbio jaz između građana i gradske administracije. Mostarski kvartovi ostali su taoci urbanističkog nemara iz prošlosti, ali s jednom modernom, digitalnom razlikom - danas se taj nemar uredno plaća SMS porukama i godišnjim pretplatama. 

Sve dok profit bude ispred stvarnog rješavanja prostornih problema, mostarske zgrade bit će opasane iscrtanim linijama, a unutar njih će i dalje vladati – potpuni kaos. 

J. S.