SARAJEVO — Kada je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine progurala najnovije izmjene Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (MIO/PIO), narativ iz zgrade Vlade bio je jasan: donosimo stabilnost, rekordan rast i ispravljanje povijesnih nepravdi. 

Ministar rada i socijalne politike Adnan Delić ponosno je objavio da će ukupni rast mirovina u kolovozu 2026. godine dosegnuti 15,08 posto, što je trostruko više nego što bi donio stari sustav usklađivanja. Za potrebe ovog rasta, iz proračuna je izvučeno dodatnih pola milijarde konvertibilnih maraka (KM).

No, iza trijumfalnih političkih izjava krije se složen, duboko podijeljen i strukturalno upitan sustav. Pitanje koje muči gotovo 471.500 umirovljenika u ovom entitetu glasi: je li ovaj sustav konačno postao pravedan ili je samo preraspodijelio siromaštvo na administrativno prihvatljiviji način?

Tko zapravo profitira?

Da bismo razumjeli dubinu problema, moramo pogledati precizne podatke Federalnog zavoda MIO/PIO. Ukupan proračun za mirovine ove godine iznosi golemih 4,42 milijarde KM. Ipak, opći prosjek svih isplaćenih mirovina jedva dotiče 753 KM. Nova reforma uvela je takozvane "stepenice" za minimalne mirovine, snažno vezane uz duljinu radnog staža:

Postojeći umirovljenici koji su u mirovinu otišli ranije s minimalnim primanjima sada primaju oko 691 KM.

Novi umirovljenici (od 1. siječnja 2026.) koji iza sebe imaju punih 40 godina staža zakonski su zaštićeni minimalcem od 714 KM.

Međutim, oni s manje od 20 godina staža ostavljeni su na dnu ljestvice s minimalnih 434 KM. Može li se s tim preživjeti? Može 5 dana.

Ovdje dolazimo do prvog paradoksa pravednosti. Sustav s jedne strane opravdano nagrađuje duljinu staža — jer netko tko je radio 40 godina ne bi trebao imati istu mirovinu kao netko tko je radio 15 godina. S druge strane, ekonomska realnost u Federaciji BiH ne pita za staž. Potrošačka košarica i troškovi života jednaki su za sve, a preživljavanje s 434 KM u 2026. godini ne predstavlja socijalnu sigurnost, već preživljavanje na marginama društva. 

O tome vlast u Federaciji ne vodi računa. Nije zgorega spomenuti da je plaća političkim dužnosnicima u FBiH u ovom mandat narasla nekoliko puta i to za više tisuća maraka!

Problem solidarnosti protiv ekonomske realnosti

Kritičari sustava s pravom ukazuju na to da se pojam "pravednosti" u FBiH prečesto brka s pojmom "socijalne pomoći". Mirovinski fond bi, u teoriji, trebao funkcionirati kao osiguranje: koliko uplatiš tijekom radnog vijeka, razmjerno toliko dobiješ u starosti. U FBiH se ta veza davno pokidala. 

Zbog godina političkog kupovanja socijalnog mira, država je kreirala opsežan sustav povlaštenih mirovina pod povoljnijim uvjetima. Iako Vlada FBiH zakonski sufinancira razliku za ove mirovine izravno iz općeg proračuna, činjenica da se svi ti transferi obavljaju preko istog rizničkog računa stvara ogroman pritisak na likvidnost cijelog sustava. Rezultat? Razlika između prosječne starosne mirovine (koja iznosi 973 KM) i novog minimalca za 40 godina staža (714 KM) iznosi svega 259 KM.

To šalje destimulirajuću poruku radnicima koji danas uplaćuju visoke doprinose: bez obzira na to koliko uplatite, pritisak siromaštva na dnu piramide povući će i vas prema prosjeku.

Osim toga, demografski pritisak postaje neizdrživ. Broj umirovljenika raste brzinom od oko 2 posto godišnje (samo u prvoj polovici ove godine sustav je dobio više od 6.300 novih korisnika). Omjer zaposlenih radnika i umirovljenika opasno se približava omjeru 1:1, što znači da sustav više nije samoodrživ. Svako iduće povećanje mirovina izravno ovisi o tome hoće li federalni proračun imati dovoljno novca prikupljenog od drugih poreza kako bi pokrio minuse Fonda MIO.

Što bi sustavu donijela stvarna reforma?

Ako mirovinski sustav u FBiH promatramo kroz prizmu europskih standarda, trenutne mjere Vlade FBiH su klasični primjer "gašenja požara tekućom gotovinom". Sustav je kratkoročno stabiliziran, ali dugoročne nepravde i rizici nisu otklonjeni. Da bi sustav postao doista pravedan i ekonomski održiv, analitičari predlažu tri ključna koraka.

Potpuno administrativno odvajanje fondova: Iako se razlika za povoljnije mirovine nominalno pokriva proračunskim novcem, one bi trebale biti potpuno izmještene iz baze podataka Zavoda MIO/PIO. Država mora jasno i transparentno razdvojiti čisto ekonomske mirovine (stečene radom) od socijalnih i veteranskih transfera, kako bi se dobila stvarna slika održivosti fonda.

Širenje baze kroz poreznu reformu: Umjesto stalnog krpanja fonda iz proračunskih rezervi, Federacija mora hitno smanjiti opterećenja na rad kako bi suzbila sivu ekonomiju. Više prijavljenih radnika s realnim plaćama automatski znači veći priljev u mirovinski fond.

Uvođenje višestupnog mirovinskog sustava: Oslanjanje isključivo na sustav generacijske solidarnosti (tekući radnici plaćaju trenutne umirovljenike) u zemlji s masovnim iseljavanjem mladih je dugoročno neodrživo. FBiH mora stimulirati razvoj privatnih, dobrovoljnih mirovinskih fondova koji bi građanima omogućili da sami upravljaju dijelom svoje ušteđevine za starost.

Najnovije reforme u Federaciji BiH donijele su olakšanje najugroženijima i to je nesporna politička pobjeda trenutne administracije. Međutim, nazvati ovaj sustav "pravednim" bila bi prevelika stilska figura. 

Sustav u kojem 40 godina rada donosi tek neznatno više od pukog preživljavanja, a održivost ovisi o proračunskim injekcijama, prije je ogledalo ekonomskih slabosti društva nego pravedno posložen mehanizam međugeneracijske solidarnosti. Vlast u FBiH je kupila vrijeme, ali strukturni ispit pravednosti tek predstoji.

S. I.