Dvadeset pet godina nakon napada od 11. rujna Al Kaida više nije globalna teroristička organizacija. Njena jezgra je oslabljena, ali su regionalni ogranci u Africi i Aziji snažni. Želi ukorijeniti na lokalnoj razini, piše DW.
 
Abdullah el-Muhejsini više ne mora brinuti zbog američkih sankcija. Krajem kolovoza 2026. godine Ministarstvo financija SAD-a skinulo je bivšeg džihadističkog propovjednika sa SDN liste. Na toj listi nalaze se pojedinci i organizacije čija se imovina u SAD-u zamrzava i s kojima američke osobe u načelu ne smiju poslovati.

Abdullah el-Muhejsini je tijekom građanskog rata u Siriji, između ostalog, bio vjerski savjetnik Fronte al-Nusra, koji je proistekao iz Al-Kaide, regrutirao borce i sudjelovao u izgradnji strukture vlasti pod utjecajem Fronte al-Nusra. Njegovo skidanje s liste povezano je s novom politikom američke vlade prema Siriji. Washington je istodobno ukinuo oznaku terorističke organizacije Frontu al-Nusra, odnosno Hayat Tahrir al-Shamu, i skinuo ju s SDN liste.

Dvadeset pet godina nakon terorističkih napada 11. rujna to predstavlja zanimljiv presjek trenutačnog stanja. Jer, Al-Kaida nije nestala, ali više nije ni ista organizacija kao tada. Njezina jezgra je slaba, dok su njezini regionalni ogranci i dalje operativno snažni u dijelovima Afrike i Azije. Središnje vodstvo i ogranci sve su više udaljeni jedni od drugih.

Regionalni ogranci
„U biti moramo napustiti eurocentrični pogled“, kaže umirovljeni islamolog Rüdiger Lohlker. On dodaje da su Al-Kaida i druge džihadističke organizacije izvan Europe i SAD-a oduvijek bile mnogo prisutnije nego što se to iz zapadne perspektive činilo.

To danas posebno vrijedi za Afriku: u Sahelu je nastao moćan savez Al-Kaide, Jama'at Nusrat al-Islam wal-Muslimin (Zajednica za potporu islamu i muslimanima, JNIM), u Somaliji je snažna skupina Al-Shabaab, usko povezana s Al-Kaidom, dok se u Jemenu održava Al-Kaida na Arapskom poluotoku (AQAP). I Afganistan ostaje utočište te organizacije.

Sama Al-Kaida sve rjeđe nastupa pod vlastitim imenom. To je u velikoj mjeri posljedica uspješne borbe protiv terorizma nakon 2001. godine, kaže Lars Berger, profesor za proučavanje terorizma na njemačkoj Visokoj saveznoj školi. Vojne operacije u Afganistanu, kao i suradnja obavještajnih službi i policije, znatno su oslabile tu skupinu. „U tom smislu, napadi 11. rujna bili su veliki strateški neuspjeh Al-Kaide“, kaže Berger.

Očekivana radikalizacija arapskog svijeta i pad tamošnjih režima nisu se dogodili. Oko deset godina nakon napada u New Yorku i Washingtonu, u svibnju 2011. godine, ubijen je najpoznatiji predstavnik Al-Kaide, Osama bin Laden.

Al-Kaida se potom reorganizirala. „Milicija je tražila područja u kojima bi se mogla trajno ukorijeniti – primjerice u dijelovima Afrike ili u Jemenu“, kaže Berger. Posebno su joj pogodovale države sa slabim institucijama, preopterećenim sigurnosnim snagama i neriješenim lokalnim sukobima.

To, primjerice, vrijedi za područje Sahela. Ondje su džihadističke skupine mogle proširiti svoja uporišta. Analiza istraživačkog centra „Critical Threats Project“ na primjeru Nigera pokazuje kako se JNIM i pokrajina Islamske države u Sahelu (ISSP) natječu za teritorij, borce i resurse. JNIM je u lipnju 2026. napao međunarodnu zračnu luku u Niameyu.

Ekonomija nasilja
Ti se uspjesi ne mogu objasniti samo džihadističkom ideologijom, kaže Lohlker. Oni se, kako dodaje, često podudaraju s svojevrsnom ekonomijom nasilja. „Nasilje je odavno postalo ekonomski čimbenik terorizma.“ Otmice, krijumčarenje i pljačka čine svojevrsnu „ekonomiju pljačke“ ili „ekonomiju krijumčarenja“. Postoje čitava „tržišta nasilja“, kaže Lohlker. Tamo gdje se nasiljem može zaraditi novac, džihadističke organizacije mogu pridobiti i zadržati ljude.

Tome treba dodati i slabost države. „Ako postoji relativno slaba državna vlast ili država praktički ne postoji, onda su to, naravno, povoljni uvjeti za djelovanje“, kaže Lohlker. Al-Kaida može preživjeti ondje gdje nailazi na lokalne sukobe i vakuum vlasti.

Djelovanje na regionalnoj razini
Tijekom godina promijenila se i njezina strategija. Berger uočava „strateški zaokret“: od izravnog napada na „dalekog neprijatelja“ prema izgradnji lokalnih struktura. „Sada vidimo pokušaj da se djeluje alternativno i postupno: umjesto spektakularnih činova nasilja naređenih s najviše razine, pribjegava se manjim akcijama, koje su prije svega inicirane odozdo.“

U Sahelu to znači sklapanje lokalnih savezništava, stjecanje utjecaja u zajednicama i kontrolu teritorija. „Critical Threats Project“ taj razvoj opisuje kao „lokalnu prilagodbu“.

Al-Kaida tako opstaje upravo zahvaljujući svojoj diferencijaciji. JNIM koristi etničke i društvene sukobe u Sahelu, dok Al-Shabaab koristi sukobe unutar somalijskih klanskih struktura. Globalni cilj džihadista ostaje ideološki okvir, ali se konkretna borba vodi na lokalnoj razini.

Konkurencija „Islamske države“
U borbi za pozornost Al-Kaida, međutim, ima konkurenta koji je nadmoćniji – Islamsku državu. „Na kraju se sve svodi na to da mlađe džihadiste više privlači Islamska država“, kaže stručnjak za terorizam Benaim Heidenreiter-Zaid s Policijske akademije u Hamburgu.

Islamska država izvela je „spektakularnije“ i medijski uspješnije terorističke napade. Al-Kaida je, međutim, dugoročnije planirala, smatra Heidenreiter-Zaid, koji je prije nekoliko godina objavio opsežnu povijest Al-Kaide: „Islamska država željela se predstaviti i što prije pokazati rezultate kako bi eksplozivno rasla.“ Nakon širenja Islamske države uslijedio je, međutim, njezin slom. Al-Kaida, nasuprot tome, i dalje postoji – iako u promijenjenim okolnostima.

Međutim, za tu se skupinu danas postavlja pitanje može li zamijeniti stariju generaciju. To je, doduše, moguće, kaže Heidenreiter-Zaid, ali upozorava da brend Al-Kaide sve više gubi na privlačnosti. Upravo u Europi militantni džihadizam postao je manje privlačan. To, međutim, ne znači da su džihadističke ideje nestale – Al-Kaida je samo izgubila nekadašnju sposobnost da u velikom broju mobilizira mlade ljude.

Jezgra Al-Kaide je slaba, ali njezini regionalni ogranci nisu. JNIM, Al-Shabaab i Al-Kaida na Arapskom poluotoku posebno mogu steći značajan utjecaj u nestabilnim državama.

Malo informacija
Zbog toga je teško odgovoriti koliko je ta organizacija danas doista opasna. Benaim Heidenreiter-Zaid ukazuje na jednu ključnu slijepu točku: „Svi jednoglasno naglašavaju da trenutačno praktički nema nikakvih informacija o Al-Kaidi. Jednostavno se ne zna što ona trenutačno radi.“

Od napada Hamasa u Izraelu 7. listopada 2023. godine bilo je, osim toga, upadljivo koliko se malo Al-Kaida pojavljivala u velikim regionalnim sukobima. Hamas, Hezbollah, Hutiji i Iran dominirali su političkom i vojnom scenom.

Dvadeset pet godina nakon 11. rujna Al-Kaida nije nestala, ali više nije ni ista organizacija kao tada. U velikoj je mjeri izgubila svoju globalnu pozornicu. Zato je naučila preživjeti na lokalnoj razini. Nije isključeno da se u slabim državama ukorijeni toliko čvrsto i toliko dugo da od terorističke organizacije postane trajna politička i vojna sila, piše DW.