NEMA VREMENA ZA TRIJUMF Nova vlast u BiH nasljeđuje tempiranu ekonomsku bombu

Piše: D. Lukić

mostar@dnevni-list.ba

SARAJEVO — Birališta u Bosni i Hercegovini su zatvorena, kreće se u utvrđivanje i potvrđivanje konačnih rezultata, a politička elita u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru već otvara šampanjac, pripremajući se za tradicionalnu postizbornu trgovinu foteljama.

Iza slavljeničke retorike i obećanja o "novim počecima" krije se brutalna realnost - tko god bude formirao novu vlast, nasljeđuje državu koja je bliža statusu nefunkcionalnog protektorata nego modernoj europskoj naciji. I pitanje je može li se to više uopće promijeniti.

Pobjednike izbora ne čeka medeni mjesec. Čeka ih duboko zamrznut europski put, ekonomski kolaps koji proždire novčanike građana i goruće pitanje koje visi u zraku - ima li u zemlji uopće više ikoga tko vjeruje u bolje sutra? Ali, interesira li to uopće pobjednike bh izbora?

 Europska iluzija na ledu

Dok susjedne zemlje, unatoč vlastitim problemima, održavaju privid kretanja prema Bruxellesu, bosanskohercegovački europski put potpuno je zakočen.

Status kandidata i deklarativna otvaranja pregovora pokazali su se kao geopolitička milostinja zapada, a ne rezultat stvarnog rada. Domaći lideri su godinama usavršili umjetnost "strateškog odgađanja" - usvajaju se zakoni koji su u startu obesmišljeni amandmanima, dok se ključne reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije tretiraju kao izravna prijetnja opstanku vladajućih struktura.

Nova vlast, kakav god da se složi jer po trenutačnim rezultatima moguće su različite kombinacije, će se odmah suočiti s jasnim ultimatumom iz Bruxellesa - ili stvarni napredak, ili potpuna marginalizacija i gubitak pristupa europskim fondovima.

Pitanje je žele li ključni politički akteri u BiH uopće otkočiti europski put, mnogi od njih su na koruptivan način stekli sve što posjeduju, a novac su izvlačili i u zemlje europske unije ulažući u nekretnine, dionice i tko zna šta sve. Sve to kad-tad, pod okriljem EU, moralo bi doći 'pod lupu' istražitelja. Stoga je jasno da im približavanje EU uopće ne odgovara.

 Inflacija proždire standard, elite mirne

Dok se politički lideri prepiru oko ustavnih nadležnosti i nacionalnog vitalnog interesa, stvarni vitalni interes građana, onaj potrošački, doživljava kliničku smrt. Životni standard u zemlji dramatično opada. Poskupljenja osnovnih životnih namirnica i energenata odavno su prešla granicu "normalnog" i postala nepodnošljiv teret za prosječnu obitelj. U cijelom izbornoj kampanji nitko od kandidata, a pogotovo državna premijerka Borjana Krišto, te entitetski premijeri Nermin Nikšić i Savo Minić, nisu se ni osvrnuli na divljanje cijena goriva.

U paradoksu kakav može režirati samo bosanskohercegovačka politička scena, dok sindikalna potrošačka korpa galopira prema brojkama koje su radnicima nedostižne, parlamentarci i ministri ne dijele sudbinu svog naroda.

Jedna od prvih stvari koju građani pamte iz prethodnih mandata jeste spremnost političara da sebi, unatoč krizi, zakonski uvećaju ionako astronomske plaće i naknade. Nova vlast preuzima upravljanje društvom u kojem je jaz između vladajuće kaste i osiromašene većine postao nepremostiv.

 Korupcija kao operativni sistem

"Sustavna korupcija" više nije dovoljno precizan termin za BiH. Ona je postala modus operandi, primarni ekonomski i društveni sustav. Od namještenih javnih nabavki, preko stranačkog zapošljavanja koje je uništilo javna poduzeća, pa sve do pravosuđa koje je nerijetko u službi zaštite, a ne progona kriminala, korupcija svakim danom metastazira.

Građani svakodnevno svjedoče aferama koje prolaze bez sudskih epiloga, što izravno uništava i posljednje mrvice povjerenja u institucije države. Mogu li novi (ili stari) pobjednici rezati granu na kojoj sjede i pokrenuti stvarnu čistku? Povijest bh. pluralizma nalaže duboki skepticizam.

  Infrastrukturni spomenik nesposobnosti

Nigdje se neuspjeh bh. politike ne vidi tako zorno kao na trasama Koridora Vc. Autocesta koja je trebala povezati zemlju s Europom i modernizirati ekonomiju postala je nacionalni vic i spomenik nesposobnosti.

Dok se u normalnim zemljama kilometri autoputeva broje u stotinama godišnje, u BiH se otvaranja dionica od svega nekoliko kilometara slave kao povijesni trijumfi, često praćeni presijecanjem vrpci tik pred izbore.

Rokovi se pomjeraju u nedogled, cijene radova divljaju, a penali zbog neiskorištenih kredita se gomilaju. Nova vlast nasljeđuje gradilišta koja više generiraju dugove i afere nego funkcionalan promet. Nema sumnje, mnogo ljudi se obogatilo kriminalom na gradnji autoceste kroz BiH.

 Život na veresiju i beznađe

Kako se sve to financira? Odgovor je jednostavan - zaduženjima. Bosna i Hercegovina opstaje na financijskim infuzijama međunarodnih kreditora i emisijama trezorskih zapisa. Entitetski proračuni su napregnuti do pucanja, a krpanje proračunskih rupa novim kreditima samo prebacuje teret na generacije koje tek dolaze, ili točnije, na generacije koje masovno kupuju karte u jednom smjeru za Njemačku, Austriju i Irsku.

Ono što najviše brine nakon ovih izbora nije samo prazna blagajna ili spori bageri na autocesti. Najveći poraz bh. društva je potpuni gubitak nade u bolje sutra. Masovni egzodus stanovništva više nije motiviran samo ekonomskom bijedom, već dubokim gađenjem prema sustavu u kojem sposobnost gubi bitku protiv stranačke iskaznice.

Nova vlast u Bosni i Hercegovini ne ulazi u kabinete da bi vladala, već da bi gasila požare koje je sama, u različitim konstelacijama, palila godinama. Vrijeme za kozmetičke promjene i isprazna obećanja je isteklo. Ili će uslijediti radikalan zaokret, ili će BiH ostati samo prazna ljuštura na periferiji Europe, zemlja koja ima zastavu, himnu bez teksta i izbore, ali više nema ljude.

Lica večerašnjih pobjednika su nasmiješena, ali doista, BiH nema razloga za osmijeh.