ČINI se ponekad da Vrhovni sud vodi Sjedinjene Američke Države. Devet sudaca opetovano se poziva da presudi u najžešćim sporovima koji izviru iz ideološki podijeljene nacije, a koje druge, nefunkcionalne institucije nisu uspjele riješiti. U središte sukoba neprestano ih uvlači i Donald Trump, predsjednik koji je ispunio obećanja o pokretanju velikih ustavnih promjena i koji čak i slučajeve koje izgubi koristi za oštrenje svoje političke retorike, piše CNN.

Usred Trumpove oluje, sud oblikuje suvremene norme o društvenim pitanjima koja mijenjaju karakter zemlje, preuređuje aspekte izbornog sustava i rješava kontroverze kulturnog rata, poput prava transrodnih osoba ili pitanja tko ima pravo na državljanstvo.

Granice ovlasti
Običnom promatraču čini se da je sud, donoseći konačne odluke o najtežim pitanjima, postao stvarna vladajuća sila, a ne skromna grana vlasti koja, kako je to opisao predsjednik suda John Roberts, samo sudi što je po pravilima, a što nije.

Razlika je oštra u usporedbi s Kongresom, koji je ili zaboravio kako donositi zakone ili je svoju moć dobrovoljno prepustio Bijeloj kući. Niz nedavnih presuda, koje proizlaze iz Trumpovih stalnih pokušaja da testira granice svojih ovlasti, ističe rastući trend: sud ne samo da odlučuje gdje leži moć u američkom političkom sustavu, već je aktivno i preraspodjeljuje.

Nije ovo prvi put u povijesti da se sud našao u središtu politike. Njegove presude u doba ropstva i kočenje programa New Deal predsjednika Franklina Roosevelta također su se dogodile usred političkih oluja.

Tijekom predsjedništva Baracka Obame, sud je povijesnom presudom legalizirao istospolne brakove, a ukidanje ustavnog prava na pobačaj 2022. godine donijelo je desetljećima pripremanu političku pobjedu evangelika i konzervativnog pravnog pokreta.

Zašto sud ne može pobjeći od stranačke politike?
Drugi Trumpov mandat gurnuo je sud na posebno nestabilan teren. Postoji nekoliko razloga zašto se gotovo svaki potez suda pod vodstvom Robertsa promatra kroz izrazito stranačku prizmu, iako suci u svojim istupima često naglašavaju da se većina presuda ne donosi po ideološkim linijama.

Jedan od razloga je što javnost preko medija i društvenih mreža saznaje o napetostima među samim sucima, poput nedavne razmjene mišljenja između Samuela Alita i Sonie Sotomayor. Oštra izdvojena mišljenja redovito pojačavaju dojam da je sud postao ideološka arena.

Percepcija demokrata o konzervativnoj većini trajno je obojena osjećajem da je stvorena prijevarom, nakon što su republikanci u Senatu blokirali Obaminog kandidata uoči izbora, da bi zatim požurili s imenovanjem Trumpove kandidatkinje Amy Coney Barrett u sličnim okolnostima nakon smrti sutkinje Ruth Bader Ginsburg 2020. godine.

Poništen presedan
Tome ne pomažu ni Trumpovi stalni napadi na presude koje smatra nepravednima i njegovo pogrešno uvjerenje da bi suci koje je imenovao trebali biti lojalni njemu, a ne Ustavu. No, postoji i dublji razlog zašto se sud smatra Trumpovim saveznikom: njegovi stavovi o širokim izvršnim ovlastima.

Skepticizam konzervativne većine prema korporativnoj regulaciji također ide na ruku Trumpu, koji nastoji poništiti desetljeća politika usmjerenih na ograničavanje sprege između velikog bogatstva i političke moći.

Jučer je sud, u slučaju koji se odnosi na Trumpovu smjenu povjerenika Savezne trgovinske komisije (FTC), poništio presedan iz 1935. koji je Kongresu dopuštao da ograniči predsjednikovu ovlast smjene čelnika agencija kako bi osigurao njihovu neovisnost.

Jedan od autora zakona o osnivanju FTC-a 1914. bio je senator Francis Newlands, koji je, unatoč ekstremnim stavovima o nadmoći bijele rase, bio vizionar u nadi da će suzbiti divovske industrijske trustove koji su gušili tržišni kapitalizam i korumpirali politiku.

"Najveće jačanje predsjedničkih ovlasti"
"Ključno je da bude izvan svake sumnje o stranačkoj pristranosti", rekao je tada Newlands o novoj agenciji. No, Trumpova pobjeda u slučaju FTC-a mogla bi mu omogućiti da postavi političke operativce u agencije poput FTC-a, Nuklearne regulatorne komisije ili Nacionalnog odbora za radne odnose, potkopavajući tako stoljeće zaštitnih mehanizama.

Predsjednik je presudu pozdravio na društvenoj mreži Truth Social kao "najveće jačanje predsjedničkih ovlasti u zadnjih 100 godina". Rebecca Kelly Slaughter, bivša povjerenica FTC-a koju je Trump smijenio i koja je pokrenula neuspješnu tužbu, rekla je da predsjednika treba shvatiti doslovno.

"FTC je agencija koju je Kongres utemeljio da bude dvostranačka, s više članova i neovisna, kako bi mogla nadzirati najmoćnije korporacije u zemlji i spriječiti ih da se bogate varajući i lažući američki narod", izjavila je Slaughter u ponedjeljak za CNN.

Kad se Kongres povuče, Vrhovni sud uskače
Drugi ključni razlog zašto Vrhovni sud ima toliku moć jest taj što djeluje u vakuumu nastalom zbog neuspjeha Kongresa da učinkovito donosi zakone. Primjerice, neki nedavni imigracijski slučajevi pred sudom možda bi bili bespredmetni da su zastupnici uspjeli donijeti sveobuhvatnu imigracijsku reformu.

Kao konkretan primjer, konzervativna većina suda prošli tjedan je Trumpu donijela veliku pobjedu ograničavajući ulogu sudova u slučajevima ljudi iz zemalja poput ratom razorene Sirije i Haitija kojima je odobren privremeni zaštićeni status za boravak u SAD-u.

Ipak, Robertsov sud nije uvijek išao na ruku predsjedniku. U jednoj od najznačajnijih presuda posljednjih godina, sud je u veljači presudio da zakon ne ovlašćuje predsjednika da koristi izvanredne ovlasti za nametanje carina. To je srušilo jednu od Trumpovih najprepoznatljivijih politika.

Dobra vijest za aktiviste
Trump je jučer doživio i poraz kada su se Roberts i Barrett pridružili trima liberalnim sutkinjama kako bi odbili žalbu Republikanskog nacionalnog odbora protiv zakona u Mississippiju koji dopušta brojanje određenih glasačkih listića pristiglih nakon izbornog dana.

Taj je slučaj donio rijetku dobru vijest za aktiviste za biračka prava, s obzirom na to da je Robertsov sud više puta oslabio Zakon o biračkim pravima iz 1965.

Presude koje idu protiv Trumpa jačaju paradoks: dok sustavno radi na proširenju predsjedničkih ovlasti, Vrhovni sud je i dalje jedna od rijetkih funkcionalnih institucija koja ga obuzdava. I niži sudovi ponekad su usporavali Trumpov drugi mandat.

No, sve dok Kongres ne povrati svoju ustavnu moć - i isključujući malo vjerojatan scenarij da predsjednik dobrovoljno prepusti vlast - Vrhovni sud ostat će ključni igrač u bitkama oko toga tko doista vlada Amerikom.