Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Bosna i Hercegovina uistinu kao da se trudi prikazati da u njoj ne prolazi bilo kakva logika. Domaće institucije prepune uhljeba, osoba s kupljenim diplomama te sijaset podkapacitiranih političara iz dana u dan nas gura dublje u ponor. 

Još se time i diče. Konstitutivni narodi i žitelji sve to promatraju uz gromoglasnu šutnju. Pa tako i sve ono što nam se u ovom mandatu vlasti događa u energetskom sektoru. Javna poduzeća su u kolapsu te se opet sve prebija povećanjem računa za žitelje i novim zaduženjima. 

Plinske interkonekcije su u raljama prizemnih političkih obračuna, odnosno osobnih financijskih interesa političkih moćnika. Rudnici su sam pred zatvaranjem, rudari pred otkazom, što znači novi socijalni pritisak. A država već ove godine troši pozamašne cifre za uvoz električne energije, pa što nas onda tek čeka u budućnosti. Ne zaboravimo kako smo do jučer bili značajni izvoznici električne energije. 

Mnogo pitanja, malo odgovora 

Naravno, problemi su itekako kompleksni i nije sve do domaćih vlasti. Europska unija već neko vrijeme provodi tzv. zelene politike, odnosno prelazak na održive energetske izvore. Naravno, to u BiH ide jako sporo te smo još uvijek za robljeni u starim, neefikasnim i vrlo štetnim za okoliš tehnologijama. 

Konkretnije, naša zemlja oko 70 posto električne energije i dalje dobiva sagorijevanjem uglja. Prije dolaska na vlast aktualne garniture bilo smo jedina izvoznica električne energije u regiji, a ovaj sektor što izravno što neizravno zapošljava više od 17 tisuća radnika. 

Međutim, stvari se ubrzano počinju mijenjati – što zbog nevjerojatne nesposobnosti bh. vlasti što zbog globalnih kretanja. BiH od izvoznice prelazi na uvoznicu električne energije, a domaći sudnici su u izuzetnim problemima. Od njih sedam koji polako, ali sigurno idu ka zatvaranju možda je prvo onaj u Zenici, a tamo će bez posla ostati više od 500 osoba. A kako problemi s rudnicima nisu od jučer i kako za sve nije kriva samo energetska tranzicija svjedoči i podatak kako je krajem 2023. godine dug šest rudnika u Federaciji bio vrtoglavih 1,32 milijarde maraka. Sada idu ka svom zatvaranju, ljudi će ostati bez posla i s uputnom budućnošću, rude ispod zemlje, a žitelje s većim cijenama uvezene električne energije.

Naravno, problem se može riješiti tranzicijom s uglja na obnovljive izvore energije, ali to u BiH ide jako sporo. Nesporno je kako je u BiH bilo izgradnje vjetro i solarnih elektrana, a neke se još uvijek grade, ali proizvodnja iz tih izvora energije u BiH još uvijek je zanemariva na godišnjoj razini. 

Energetsko siromaštvo

U okviru ove teme svakako je zanimljivo spomenuti i istraživanje u okviru trogodišnjeg europskog projekata 'Enpower Horizon Europe'. Naime, kako za Capital kaže profesor Strojarskog fakulteta u Banja Luci Petra Gvere, cilj projekta, koji je počeo prije nekoliko mjeseci, je da se problem energetskog siromaštva žitelja BiH kvalitetno sagleda kroz istraživanja i studije slučaja, a onda izgrade korisni alati i zakonski prijedlozi za njegovo suzbijanje.

- Čak 70 posto stanovništva, prema nekim istraživanjima, troši više od 10 posto prihoda na energente i nema mogućnost da uživa u toplom i komfornom prostoru, što se u današnje vrijeme smatra siromašnim u ovom smislu, kaže Gvero. Na ovom projektu radi i izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti u Banja Luci Dalibor Savić. Kaže da prema dostupnim podacima, BiH značajno zaostaje po pitanju energetske efikasnosti u odnosu na standarde Evropske unije, dok visoki troškovi energije u usporedbi s primanjima građana ukazuju na izraženo prisutnost energetskog siromaštva na razini domaćinstava.

- Nisam siguran da se BiH trenutno može svrstati među energetski siromašne zemlje, ali zbog upotrebe zastarjelih i zagađujućih tehnologija u proizvodnji električne energije, te sporog napretka u zelenoj tranziciji, postoji realan rizik da uskoro bude tako kvalificirana. Poseban izazov predstavlja široko rasprostranjena upotreba neefikasnih sustava grijanja na čvrsta goriva (ugljen i drvo), koji dodatno doprinose zagađenju zraka i predstavljaju ozbiljan rizik po javno zdravlje, objašnjava Savić.