FRANCUSKI dug je naglo porastao, deficiti se povećavaju, a posljednja dva premijera su pala pokušavajući to popraviti. Pitanje koje sada visi nad politikom u Parizu glasi: koliki je dio proračunskih problema zapravo djelo francuskog predsjednika Emmanuela Macrona?

Otkako je Macron 2017. ušao u Elizejsku palaču obećavajući smanjenje poreza, poticanje rasta i smanjivanje uloge države, javna potrošnja je porasla, a s njom i omjer duga i BDP-a Francuske, koji sada zaostaje samo za Grčkom i Italijom u eurozoni, piše Financial Times.

Teško do kompromisa oko proračuna
Prošlogodišnji proračunski manjak dosegnuo je 5,8 posto, što je najviše među zemljama eurozone. François Bayrou, drugi premijer ove godine kojem je izglasano nepovjerenje, pokušao je s fiskalnim paketom od 44 milijarde eura, koji će njegov nasljednik sada sigurno morati smanjiti. Međusobno optuživanje između Macronovih centrista i oporbe otežat će postizanje kompromisa o proračunu.

Predsjednikov modernizacijski pristup ipak je donio neke rezultate. Nezaposlenost je pala jer su strogi zakoni o radu ublaženi, status Francuske kao odredišta za ulaganja poboljšao se, a podizanje dobi za umirovljenje na 64 godine zadržalo je više starijih ljudi u radnom odnosu.

Ali Socijalistička stranka, koja je ključna za prevagu ako bilo koja vlada želi progurati proračun, sada traži od Macrona ustupke koje on vidi kao ukidanje velikog dijela tog nasljeđa. Socijalisti žele povećati poreze na vrlo bogate i obustaviti teško izborenu predsjednikovu mirovinsku reformu.

Prema ekonomistima, loše stanje francuskih javnih financija može se objasniti dvama čimbenicima: njezinim velikim troškovima za ublažavanje utjecaja pandemije i kasnije europske energetske krize, ali i širokim poreznim rezovima koje je Macron uveo od 2018.

Posljedica smanjenja poreza i kriznih potpora
Polovica povećanja ukupnog francuskog duga od 2017. posljedica je tih trajnih poreznih rezova, dok je za drugu polovicu zaslužna krizna potpora, procijenio je Xavier Ragot, čelnik think-tanka OFCE. "Macron snosi dio odgovornosti i počinio je pogreške", rekao je François Ecalle, bivši dužnosnik ministarstva financija i stručnjak za francuske javne financije.

"Međutim, ovo je sada stara priča s dubokim kulturalnim razlozima - Francuzi traže više pomoći i zaštite od države, a istovremeno zahtijevaju niže poreze. To je nedosljedno", dodao je Ragot za Financial Times.

Francuska nema uravnoteženi proračun još od 70-ih godina. Oduvijek je bila izuzetak među razvijenim gospodarstvima po opsegu javne potrošnje, koja je 2023. iznosila 57 posto BDP-a i nadmašila svaku drugu članicu OECD-a. Također ima jedan od najviših poreznih tereta, koji većinom pada na radnike.

Dugo su vlade to smatrale prihvatljivim političkim izborom, jer je relativno zdrav rast produktivnosti i BDP-a pomagao spriječiti da dug izmakne kontroli. Porezni obveznici bili su spremni podupirati izdašne mirovine i socijalnu sigurnost kao dio cijenjenog francuskog društvenog ugovora, a također su cijenili svoje javne usluge.

Prošle godine, 47 posto svih izdataka potrošeno je na mirovine, zdravstvenu skrb i naknade za nezaposlene, 20 posto na lokalnu samoupravu, a 34 posto na proračun države, prema francuskom ministarstvu financija.

Kad je Macron ušao u Elizejsku palaču, dug je bio na silaznoj putanji, a deficit je iznosio 3,4 posto BDP-a, zahvaljujući mjerama njegova socijalističkog prethodnika Françoisa Hollandea za oporavak od financijske krize 2008. godine.

Hollande je povećavao poreze
Hollande je povećao poreze poduzećima i kućanstvima, ali je također uveo izdašne porezne olakšice za istraživanje i razvoj te poticaje za zapošljavanje. "Postojao je fiskalni prostor", rekao je Ragot: "Macron je mogao smanjiti neke poreze na početku i još uvijek manji deficit 2019. godine, i očekivalo se da to može učiniti."

Macron je ukinuo porez na bogatstvo i zamijenio ga skromnijim porezom na vlasništvo nad nekretninama, dok su porezi na kapitalni dohodak također smanjeni uvođenjem jedinstvenog poreza od 30 posto. Porezi na dobit poduzeća smanjeni su s 33 posto na 25 posto, a porezi na proizvodnju, koji su narušavali konkurentnost, ograničeni su.

To je navelo ljevicu da napadne Macrona kao "predsjednika bogatih", iako je ukidanje poreza na stanovanje, od kojeg su korist imali i najmoprimci i vlasnici, bilo među najskupljim potezima. Porezni rezovi uglavnom nisu bili pokriveni jer se Macron kladio da će njegove politike ojačati gospodarstvo i povećati sudjelovanje u radnoj snazi, što bi povećalo prihode i smanjilo deficite.

"To je oduvijek bio njegov način razmišljanja, nikada nije želio dirati javnu potrošnju ili funkcioniranje države", rekao je Philippe Dessertine, ekonomist na IAE Paris Sorbonne Business School: "Porezni rezovi bili su potrebni za poboljšanje konkurentnosti, ali su trebali biti plaćeni strukturnim reformama".

Za posljedice pandemije - 170 milijardi eura
Zatim je uslijedio niz kriza na koje je Macronov odgovor bio opetovano posezanje za čekovnom knjižicom. Najprije se 2018. zbog predloženog poreza na goriva pojavio Pokret žutih prsluka, koji je okupio prosvjednike uvjerene da njegova porezna politika pogoduje bogatima.

Zatim su uslijedili pandemija i europski energetski šok - zbog čega je vlada masovno trošila na kriznu potporu kako bi ojačala plaće radnika, održala tvrtke na životu i pomogla kućanstvima da plate račune.

 
Iako odgovor na covid-19 u iznosu od 170 milijardi eura ili 10 posto BDP-a, nije odudarao od drugih zemalja, Francuska je nastavila davati pomoć dulje od svojih susjeda pod motom "quoi qu'il en coûte" (što god bude potrebno).

Tijekom europske plinske krize vlada je zasula potrošače i poduzeća neselektivno usmjerenim subvencijama za energiju i gorivo. Francuski državni revizor procijenio je neto trošak za državu na 72 milijarde eura.

Ekonomisti kažu da je fiskalni poticaj bio pretjeran. No OFCE sugerira da je trajniji problem - koji je postao potpuno očit tek nakon što su se anomalije iz pandemije smanjile - bio pad poreznih prihoda zbog Macronovih ranijih odluka.

Mnogi ekonomisti to nisu uspjeli predvidjeti zbog turbulencija kriznih godina, koje su otežavale prognoze, objasnio je Ragot. Takvi izazovi značili su da je ministarstvo financija prošle godine loše procijenilo porezne prihode, zbog čega je Francuska znatno premašila svoj cilj deficita.

Francuska neće tako brzo izaći iz gliba
S obzirom na već visoke porezne razine, neizvjestan rast produktivnosti i zastoj na tržištu rada, ekonomisti kažu da Francuska neće moći brzo izaći iz fiskalnog gliba ni rastom ni oporezivanjem. Potrebno je ustrajno nastojanje da se javna potrošnja reže na mnogim područjima, rekao je Xavier Jaravel, predsjednik Vijeća za ekonomsku analizu francuske vlade.

To uključuje zdravstvo i obrazovanje, gdje veći francuski izdaci nisu doveli do boljih rezultata nego drugdje u Europi. "Nema jedne ili dvije mjere koje nas mogu dovesti do dovoljno smanjenja deficita. Trebamo niz mjera", rekao je Jaravel.

Zadatak bi mogao biti izvediv kada bi postojala politička podrška za postupna smanjenja tijekom nekoliko godina. Ali s obzirom na provaliju koja sada dijeli političke stranke, postizanje konsenzusa vjerojatno će biti nemoguće sve do predsjedničkih izbora 2027. godine, kada će birači moći odlučiti.