Bosna i Hercegovina nalazi se pred ključnom energetskom i političkom odlukom - bez izmjena zakonodavstva o državnoj imovini teško će biti realizirati projekat Južne plinske interkonekcije, strateški važan za smanjenje potpune ovisnosti zemlje od ruskog plina, piše Radio Slobodna Europa.

Iako postoje pravni mehanizmi koji bi omogućili izuzetak u javnom interesu, institucije nadležne za njihovu primjenu godinama su blokirane.

U međuvremenu, rastu i međunarodni interesi, uključujući i američke investitore. To dodatno povećava pritisak da se dugogodišnje pitanje državne imovine konačno riješi.

Iz Ureda visokog predstavnika u BiH za Radio Slobodna Europa (RSE) kažu da u važećem zakonu postoji mehanizam kojim bi se odobrio izuzetak u javnom interesu, ali tijelo koje bi trebalo provoditi taj mehanizam, Komisija za državnu imovinu, nije imenovano od 2018. godine.

Stručnjaci sa kojima je razgovarao RSE ostavljaju otvorenom mogućnost usvajanja posebnog zakona, lex specialis, koji bi se bavio ovim pitanjem, ali da je potrebno usvajanje krovnog zakona, koji bi tretirao državnu imovinu na cijeloj teritoriji zemlje.

U BiH je trenutno na snazi zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je nametnuo visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) prije više od 20 godina. Zakon ostaje na snazi dok državni parlament ne usvoji novi koji će definirati šta je državna imovina, tko i kako njome raspolaže, što politički predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju.

Trenutno, 100 posto plina koji se koristi u BiH dolazi iz Rusije, a za izgradnju Južne interkonekcije je zainteresirana američka firma AAFS Infrastructure and Energy, čiji predstavnici su nedavno posjetili BiH.

Kakva su zakonska rješenja moguća?

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić uputio je u rujnu prošle godine inicijativu za izmjenu zakonske zabrane, koju bi trebao nametnuti visoki predstavnik Christian Schmidt koristeći tzv. bonske ovlasti. Nikšićev prijedlog predviđa da iz zabrane raspolaganja bude izuzeta ona državna imovina koja je potrebna za izgradnju, održavanje i funkcioniranje javne infrastrukture.

Tim dokumentom, od zabrane bi bila izuzeta imovina potrebna za izgradnju cesta, željeznica, aerodroma, plinovoda, naftovoda i elektroenergetskih objekata. Vlasnik imovine ostala bi država BiH, ali bi niži nivoi vlasti mogli mijenjati namjenu radi javnih projekata.

Na upit RSE iz OHR-a nisu odgovorili šta misle o Nikšićevoj inicijativi, te da li je bilo drugih inicijativa za izmjene zakona. Ističu da je Ustavni sud BiH naveo da je "nositelj prava vlasništva nad državnom imovinom država BiH", a da je zabrana raspolaganja sredstvo za zaštitu interesa države.

-Trajno rješenje, međutim, zahtijeva političku volju i spremnost na kompromis od strane domaćih političkih aktera, naglašavaju iz OHR-a.

Albin Muslić, zastupnik u Zastupničkom domu bh. Parlamenta i predsjedavajući njegove Ustavnopravne komisije, izjavio je za RSE da će zakon jednom biti usvojen, ali bi volio da to ne bude "nametanje visokog predstavnika".

-Pritom u tom zakonu o državnoj imovini treba definirati imovinska dobra koja su u vlasništvu isključivo BiH, a po meni, ono što nije potrebno za izvršavanje ovlaštenja institucija, odnosno BiH, treba prenijeti na niže nivoe vlasti, naročito oko onih imovinskih dobara koja su neperspektivna i koja možda samo generiraju trošak, ocjenjuje Muslić.

Za njega je lex specialis moguće rješenje za Južnu interkonekciju, ali smatra da to nije dugoročno dobar pristup.

-Mi imamo potrebu za zapadnom interkonekcijom, za sjevernom interkonekcijom, tako da onda bi se mi kao državni zakonodavac pretvorili u zakonodavca koji donosi parcijalna rješenja od slučaja do slučaja, i to je po meni potpuno pogrešno, upozorava Muslić.

Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, ocjenjuje za RSE da će projekt Južne interkonekcije biti vododijelnica koja će, nakon tri desetljeća političkih razmirica, definirati načine rješavanja državne imovine. On kaže da je rješenje neophodno kako bi se osigurala pravna sigurnost investitora i izbjegli potencijalni arbitražni procesi koji bi BiH mogli koštati milijune.

Kada je riječ o Južnoj interkonekciji, Cero ne isključuje ni mogućnost donošenja posebnog zakona koji bi ponudio rješenje za zemljište kojim će prolaziti plinovod.

On podsjeća da pravosudne institucije imaju nekoliko predmeta koje se odnose na nezakonitu prodaju ili raspolaganje državnom imovinom i da novo rješenje ne bi smjelo legalizirati dosadašnja rasparčavanja.

Zašto još nema zakona?

Nekoliko prijedloga zakona bilo je upućivano u Parlament BiH, ali do danas nijedan nije dobio podršku. Najnoviji prijedlog zakona, koji je prošle jeseni u parlamentarnu proceduru uputila grupa zastupnika, nije dobio podršku – u siječnju ga je Ustavnopravna komisija Zastupničkog doma Parlamenta BiH dva puta ocijenila negativno.

-Nedostatak političke volje, naročito iz Republike Srpske, jer je poznata situacija da svaki zakon koji se usvaja u državnom parlamentu mora imati pored obične većinu i entitetsku većinu, zapravo održava ovako stanje stvari na terenu, a što se reflektira na između ostalog i realizaciju brojnih investicija u BiH, kazao je predsjedavajući komisije, Albin Muslić.

Politički predstavnici iz RS-a su od ranije protivnici usvajanja bilo kojeg zakona koji bi se bavio državnom imovinom na nivou BiH.

Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata ranije je govorio da je entitetska imovina za njih "crvena linija", te je prijetio secesijom RS-a iz BiH u slučaju nametanja zakona. RS je pokušavala raspolagati državnom imovinom preko više zakonskih rješenja, usvojenih u Narodnoj skupštini entiteta. Većina je oborena na Ustavnom sudu BiH.

Tko će graditi plinovod i šta je do sada urađeno?

Američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine, zainteresirana je za interkonekciju, a njeni rukovodeći ljudi su bliski predsjedniku Sjedinjenih Država, Donaldu Trumpu. Početkom studenog prošle godine u Ateni, američki ministri za resurse i energetiku, Doug Burgum i Chris Wright, razgovarali su s hrvatskim i bh. dužnosnicima o važnosti ovog projekta.

Jedan zakon o Južnoj interkonekciji je već usvojen – i to u parlamentu entiteta Federacija BiH. U zakonu je entitetska plinska kompanija, BH-Gas, navedena kao isključivi investitor, koji je, između ostalog, oslobođen plaćanja naknade za zemljište kuda bi prolazio plinovod. Obzirom da ovaj zakon ne dozvoljava da privatni koncesionar gradi plinovod, on će po svemu sudeći morati biti mijenjan, kako su ranije za RSE potvrdili federalni zastupnici.

BH-Gas bi u toj situaciji mogao ostati manjinski partner, koji bi mogao biti tehnički operater ili zakupac kapaciteta. Da bi država mogla sklopiti ugovor o koncesiji s investitorom, najprije bi se moralo točno utvrditi koja imovina je u njenom vlasništvu. Tek nakon toga bi ta imovina mogla biti otkupljena ili ustupljena za potrebe izgradnje plinovoda.

Značaj Južne interkonekcije

Krajem prošle godine, za RSE je rečeno iz Veleposlanstva SAD da bi već tokom 2026. godine mogla početi izgradnja plinovoda. Njime bi BiH direktno mogla dobiti plin iz LNG (liquid natural gas – ukapljeni prirodni plin) terminala na otoku Krku, na sjeveru Jadrana, što bi značilo diversifikaciju izvora ovog energenta.

Oko 60% plina na krčkom terminalu stiže iz SAD, ostalo s Bliskog istoka.

Trasa Južne interkonekcije bi počinjala u Travniku u središnjoj BiH, išla kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom gasnom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. U cijelom projektu, Hrvatska mora uraditi svoj dio posla, i izgraditi plinovod dužine oko 75 kilometara, od Splita do Imotskog.

Ovaj projekat postoji već duže od dva desetljeća. U sklopu njega je planirano i povezivanje na plinovod koji bi dolazio iz pravca Albanije, a kojim bi ovaj energent stizao iz Azerbejdžana.

Trenutno, BiH dobija 100% plina iz Rusije, i to na jedinom ulazu u zemlju, plinskom terminalu Šepak na granici sa Srbijom.