Iako su mu otac Jovan i majka Ajša, Miletić je i na sudovima dokazao da je Hrvat i on doista ne mijenja nacionalnost, ali ako ga izaberu Bošnjaci, bit će proglašen personom non grata na područjima gdje Čović ima vlast pa vjerojatno i u Hrvatskoj.   

Čelnici nedavno formirane hrvatske oporbene “četvorke” u nekoliko navrata su javno potvrdili da će ta grupacija stranaka koju tvore HDZ 1990, HNP, HDS i HSS imati svog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.  

Ta je objava polučila veliko zanimanje radoznale javnosti i odjeknula je i u političkim i analitičkim krugovima. Odmah su počela i nagađanja o mogućim imenima pa je tako u nekim sarajevskim i mostarskim kuloarima procurilo i ime iskusnog, pomalo zaboravljenog i pasiviranoga političara, Martina   Raguža.  

Njegove su akcije naglo počele rasti nakon serije nastupa u televizijskim kontakt emisijama a nakon višemjesečne apstinencije od javnosti. U svakom slučaju Ilija Cvitanović i Mario Karamatić su djelovali dosta uvjerljivo, makar su neki odmah povukli kočnicu i secirali kako se radi o puštanju probnih balona i nabijanju pazara pred eventualne pregovore s Draganom Čovićem, šefom krnjeg HNS-a.  

Strah od Čovića?

Poznato je da Čović inzistira da njegova nevladina organizacija isturi zajedničkog kandidata naspram sarajevskih stranaka, naravno podrazumijeva se da to bude isključivo uzdanica HDZ-a BiH. Tko tu ne podrži automatski biva proglašen hrvatskim izdajnikom, gotovo u ravni sa Željkom Komšićem.  

Ako to odavno znamo, postavlja se pitanje jesu li čelnici “četvorke“ spremni podnijeti sotoniziranje od Čovićevih nasilnika i samostalno i odvažno krenuti prema Predsjedništvu BiH, ili će na koncu podleći pritisku i odustati od kandidature.  

S obzirom da Izbornog zakona još nema niti u snovima to znači da su male šanse da Hrvati sami sebi izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH, čak i ako se ujedine. Ako su dosljedni i odani svojim ranijim stajalištima čelnici hrvatske oporbe će makar pokušati s Čovićem potražiti i svoju političku zadovoljštinu i ne bi se trebali upuštati u rizičnu političku avanturu. Ali, dokle ta popuštanja i ponižavanja. 

Plan za Miletića

Nigdje nije službeno potvrđeno ali se u ozbiljnim sarajevskim krugovima tvrdi kako će Zlatko Miletić, izaslanik u državnom Domu naroda biti kandidat udruženih sarajevskih stranaka za hrvatskog člana Predsjedništva  BiH. Dakle, izborni inženjering po kojem će bošnjačko biračko tijelo dominantno i presudno Hrvatima oteti ključnu poziciju u kolektivnom šefu države je opet na vidiku. To “pripremanje” Miletića za izbornu krađu ustavnih prava najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda je bio i jedan od krucijalnih razloga što HDZ BiH nije potpisao najnoviju Platformu i pristao na  tvorbu nove državne parlamentarne većine sa srpskom oporbom umjesto  SNSD-a. 

Zlatko Miletić je naprasno napustio stranku ZNG i sada je na političkoj burzi.  Još se nije očitovao o špekulacijama oko svoje kandidature. Ovih dana po  sarajevskoj čaršiji se priča da će Miletić prihvatiti ponudu sarajevskih čelnika.  

Međutim, Dnevni list doznaje da Zlatka Miletića već čekaju pripremljene “sankcije” u znak odmazde za političko nasrtanje na hrvatske nacionalne interese. Naime, nedvojbeno je kako će Miletić biti proglašen nepoželjnim u sredinama gdje vlada Čovićev HDZ BiH, ali bi mogao biti proglašen i personom non grata i za vrh države Hrvatske, pa čak i da će mu se oduzeti  hrvatska putovnica.  

Poznato je da je Zlatko Miletić dobio hrvatske putne iskaznice, navodno, zbog nekih zasluga oko razdvajanja snaga u domovinskom ratu. 

-Ja sam Hrvat. S tri sudske presude sam to dokazao. Jednu sam dokazivao, ovdje sam pokrenuo postupak protiv Slobodne Dalmacije, upravo dokazujući jesam li Hrvat ili ne, pa sam taj postupak imao i u Zagrebu. Nekoliko godina je trajao. Ostvario sam satisfakciju da mogu reći da sam Hrvat. HDZ i HNS nisu postavljali to pitanje kada sam sudjelovao u razdvajanju snaga u Hrvatskoj, kad su se oni potpisivali ćirilicom i uzimali pare, kada je pokojni predsjednik Franjo Tuđman dao potpis da uđem na teritoriju kao Hrvat i gdje sam spasio 81. život i sproveo ih u Bihać. Sada je moderna riječ - autentičan, ako si dio prave stranke. Ako im je lakše, neka me vode da nisam autentičan, poručio je svojevremeno “pravim” Hrvatima iz HDZ-a BiH Miletić.

Što je sporno? 

Imamo li pravo tvrditi da to što se nečiji otac zove Jovan, nužno znači da njegov sin ne može biti Hrvat? Nemamo. Nacija nije genetika. Nacionalna pripadnost je kulturološki pojam.

Jedan od osnovnih čimbenika koji neku osobu obilježava pripadnikom neke nacije jeste jezik kojim ta osoba govori. Ako slušate nastupe Zlatka Miletića, slagali se vi s njima ili ne, njegovi istupi su makar i s puno napora pa i nelagode na hrvatskom jeziku. 

On ne govori “integrisati” nego kaže “integrirati”, ne kaže “uslov”, nego kaže uvjet”. Što se za njegove kolege Željka Komšića i Nerkeza Arifhodžića ne može reći. Mogao bi biti učitelj hrvatskog Željku Komšiću i Nerkezu Arifhdožiću. Sve to stoji i ne mora nužno biti sporno, ali prijeporni su podla bošnjačka namjera, kandidatura i izborni bazen.  

Zlatko Miletić može pobijediti kandidata HDZ-a BiH, ali paradoksalno je da i takav rasplet ne bi previše rastužio Dragana Čovića. Jer, praksa je pokazala,  izgubljena stolica u državnom Predsjedništvu ipak poluči uvjerljiv trijumf  Čovićeve stranke unutar hrvatskog biračkoga korpusa. A  najviše bi mogla opet ispaštati hrvatska “četvorka”.  

J. S.