U organizaciji Udruge hrvatskih stradalnika 'Grabovica '93' Mostar, u srijedu, 9. rujna, je obilježena trideset treća obljetnica stradanja hrvatskih civila u Grabovici. Program obilježavanja započeo je u 11 sati polaganjem vijenaca na spomenik civilnim žrtvama Domovinskog rata u Grabovici, a potom je uslijedio Put križa od spomenika do mjesnog groblja, gdje je služena sveta misa za ubijene civile. Udruga hrvatskih stradalnika dodaje da se na ovu godišnjicu prisjećaju hrvatskih civilnih žrtava koje su u Grabovici ubili pripadnici Armije BiH. U selu Grabovica, koje pripada župi Drežnica kod Jablanice, su u rujnu 1993. godine ubijena su 33 hrvatska civila a za taj zločin su odgovorni pripadnici Armije RBiH, među kojima i pripadnici 9. brdske brigade. Među žrtvama bila je i četverogodišnja Mladenka Zadro, najmlađa stradala osoba, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić. Prema dostupnim podacima, dio tijela ubijenih civila bačen je u Neretvu, dok su pojedine žrtve zakopane u blizini svojih kuća. Zločin su preživjela dvojica dječaka, Goran i Zoran Zadro, koji su se tijekom napada uspjeli sakriti u grmlju. 

Drežnjak: Sva priča završava 1994. godine

I s ovogodišnjeg obilježavanja ovog zločina, poslane su poruke da se imena i stradanje žrtava mora čuvati od zaborava, ali i da se sudbina svih žrtava i nestalih mora konačno rasvijetliti. Kako je poručio predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika 'Grabovica 93' Josip Drežnjak, i  33 godine nakon ovog zločina ono što najviše boli rodbinu pobijenih jest da se ni danas ne zna gdje su tijela većine stradalih. - Da smo svake godine pronalazili jedno tijelo, ove godine bismo s time završili, ali nismo, nažalost. Sva priča završava 1994. godine, kad su nam u sklopu razmjene isporučili 11 vreća s posmrtnim ostacima, a u tih 11 vreća nalazile su se nečija stopala, nečije potkoljenice, nečija glava, a svjedoci smo da su sva ta tijela bila kompletna pa nam nije jasno zašto su imali potrebu i to raditi, ukazao je Drežnjak ističući da je želja svih ovih godina ista: da će netko doći i reći gdje su kosti ostalih pobijenih. No, kako se to se još uvijek nije dogodilo, sve je još uvijek jako bolno.

Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović drži bitnim da se i danas, 33 godine kasnije, narod još uvijek okuplja kako bi se prisjetio i odao počast za 33 civila ubijena u Grabovici. - Sjećanje na naše žrtve stalno nas na neki način drži u uvjerenju da smo trebali biti bolji ljudi u vremenu rata, ako je to uopće moguće, jer to je vrijeme razaranja, stradanja, protjerivanja i užasa, kao što je i naša Grabovica, ali i ostala stratišta hrvatskog i drugih naroda u BiH, kazao je Čović i poručio da BiH nikada neće profunkcionirati kao normalno, europsko i civilizirano društvo dok se ne raščisti s prošlošću.

- Dobro bi bilo da, ako oni koji su činili zločine na ovim prostorima, koji su ih naredili i sproveli, imaju savjesti prema svojoj djeci i obiteljima, barem otkriju mjesta gdje su pokopani ili što se već dogodilo sa žrtvama ovog kraja. Mi ćemo i dalje dolaziti i ohrabrivati ljude ovdje se vraćati. BiH mora zaživjeti kao normalna država, a i iz nekih drugih primjera ovih dana vidjeli smo koliko je još ostalo toga neraščišćenog u glavama naših ljudi, kad gledamo na povijest i Domovinski rat, odnosno kako mi doživljavamo vrijeme od 1991. do 1995., dodao je Čović. 

Za pojedinačna ubojstva u Grabovici do sada je pravomoćno osuđeno pet pripadnika Armije RBiH, dok odgovornost osoba koje su eventualno naredile zločin nije pravomoćno utvrđena. Pred Međunarodnim kaznenim sudom za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, za predmet 'Grabovica' se odgovaralo i u okviru postupka protiv Sefera Halilovića., koji je, pak oslobođen optužbe po osnovu zapovjedne odgovornosti.

Čović o veličanju Mladića: Dok ne raščistimo s prošlošću, bit ćemo zakopani u njenom blatu

Upitan kako komentira veličanje onih koji su počinili ratne zločine, posebno nakon smrti Ratka Mladića, predsjednik HDZ-a BiH Čović je kazao da se njegova poruka iz Grabovice odnosi i na druga stratišta. - Ja suosjećam sa svakom majkom, pa i majkama Srebrenice, i kad je taj zločin, odnosno genocid, u pitanju, naveo je Čović uz opasku da su majke i žene najveće žrtve svakog rata. - Moramo razumjeti svaku majku koja žali za svojima. I zbog toga sam rekao: dok ne raščistimo s poviješću, bojim se da ćemo mi biti zakopani u blatu prošlosti, koje nije dobro, kazao je. Govoreći o zakonskom tretmanu veličanja ratnih zločinaca, Čović je rekao da je zakon u BiH jasan. Dodao je da sjećanje na žrtve treba biti i podsjetnik na stradanja svih naroda u BiH.