Direktor Arhiva HNŽ-a Amir Kadribegović istaknuo je kako je riječ o prvom okupljanju u Mostaru posvećenom ovoj temi na ovakav način i u ovakvom formatu, kroz znanstveni skup i arhivsku izložbu.

Arhiv Hercegovačko-neretvanske županije u suradnji s Fakultetom humanističkih nauka Univerziteta "Džemal Bijedić" u srijedu je u Centru za kulturu Mostar organizirao znanstveni skup i izložbu pod radnim nazivom "Obrazovanje ženske djece u Hercegovini".

Na znanstvenom skupu sudjelovalo je devet istaknutih izlagača - znanstvenika, fakultetskih profesora, povjesničara i pedagoga te istraživača koji će prvi put borbu i želju hercegovačkih djevojčica i žena da postanu akteri društvenog i kulturnog zbivanja obraditi na znanstveni način.

Direktor Arhiva HNŽ-a Amir Kadribegović istaknuo je kako je riječ o prvom okupljanju u Mostaru posvećenom ovoj temi na ovakav način i u ovakvom formatu, kroz znanstveni skup i arhivsku izložbu.

- Arhiv HNŽ-a, u suradnji s Fakultetom humanističkih nauka Univerziteta 'Džemal Bijedić', koji je suorganizator skupa, danas prvi put predstavlja temu koja govori o borbi djevojčica i žena u Hercegovini da, pored osnovnog prava na obrazovanje, budu ravnopravno uključene u društveni i kulturni život, kazao je Kadribegović.

Temeljna društvena vrijednost

Povijest obrazovanja ženske djece na području Hercegovine, naveo je, nije bila ni jednostavna ni pravolinijska. Dugo je bila ograničena društvenim obrascima, tradicionalnim shvaćanjima, ali i ekonomskim mogućnostima.

- Zato ovaj znanstveni skup i arhivska izložba, osim znanstvene, imaju i značajnu društvenu i civilizacijsku vrijednost. Oni nas podsjećaju da pravo na obrazovanje nije i ne smije biti privilegija pojedinaca, već treba biti temeljna društvena vrijednost i jedan od ključnih faktora razvoja - zaključio je direktor Arhiva.

Dekan Fakulteta humanističkih znanosti i jedan od izlagača, dr. sc. Edim Šator, kazao je kako je cilj njegova izlaganja pokazati put koji su žene kroz proces obrazovanja tijekom 20. stoljeća prošle, od onih koje su primale znanje do onih koje su same postale kreatorice znanja i znanosti, a potom i upravljale institucijama koje se bave znanošću i obrazovanjem.

Posebnu pozornost, kazao je, posvetit će dvjema značajnim ženama iz Hercegovine, profesorici Dženani Buturović i profesorici Zlati Grebo.

- Dženana Buturović ostavila je ogroman i izuzetno vrijedan korpus rada u proučavanju književnosti, dok je Zlata Grebo među prvima snažnije usmjerila pažnju na proučavanje položaja žene u društvu. Bila je i prva dekanesa Fakulteta političkih nauka - podsjetio je Šator.

Istaknuo je i kako je ženama, čak i nakon Drugog svjetskog rata, kada su dobile znatno veće mogućnosti za studiranje, obrazovanje i bavljenje znanošću, bilo teže ostvariti uspjeh u usporedbi s njihovim muškim kolegama.

- Istovremeno, danas vrlo malo znamo o mnogim izuzetno uspješnim ženama. Primjer je Vera Štajder, vrhunska matematičarka i svjetski priznata znanstvenica, koja je sudjelovala u osnivanju Univerziteta u Sarajevu te pomagala u osnivanju Prirodno-matematičkog fakulteta i drugih institucija.

Šator je podsjetio i na profesoricu Raziju Lagumdžija, rođenu u Trebinju, koja je bila među pionirkama i osnivačicama Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i njezina prva dekanesa.

 Povijest

Pokrovitelji znanstvenoga skupa i izložbe su Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti te Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a. Izložba je kronološki koncipirana s ciljem prikazivanja razvoja obrazovanja i društvenog položaja hercegovačkih djevojčica tijekom 20. stoljeća, počevši od intenzivnije izgradnje školskih objekata, preko međuratnog razdoblja pa sve do obrazovnih i društvenih promjena koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata.

Jasmin Branković, jedan od izlagača, a inače pomoćnik federalne ministrice za visoko obrazovanje, predstavio je usporedne pokazatelje vezane uz obrazovanje žena u Europi i na našim prostorima do 1918. godine.

- Ono što možemo primijetiti jeste da sve do druge polovine, odnosno kraja 19. stoljeća, nije bilo velikih razlika u odnosu prema obrazovanju ženske djece između naših prostora i tadašnjih europskih zemalja - rekao je Branković.

Iako su neke europske zemlje još krajem 18. ili početkom 19. stoljeća donijele zakone o obveznom obrazovanju, uključujući i obrazovanje djevojčica, ti se zakoni godinama nisu u potpunosti primjenjivali zbog snažnog otpora i konzervativnih stavova stanovništva, posebno u ruralnim sredinama. U tom smislu, kazao je Branković, nije bilo velikih razlika između naših prostora i Europe.

Govoreći o samoj svrsi obrazovanja žena, istaknuo je kako su tadašnji vodeći intelektualni krugovi u Europi smatrali da ženu treba obrazovati prvenstveno toliko da može čitati i razumjeti Bibliju, voditi domaćinstvo te brinuti o mužu i djeci.

- Obrazovanje je, dakle, bilo ograničeno na tu ulogu. Nije postojala ideja da žene trebaju dobiti opće obrazovanje koje bi im omogućilo da budu aktivne članice društva i sudjeluju u njegovim promjenama. Upravo je prevazilaženje takvog shvaćanja predstavljalo jedan od ključnih koraka u borbi žena za ravnopravnost u obrazovanju  - ocijenio je Branković.

Ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a prof. dr. Adnan Velagić kazao je kako je višestoljetna vladavina Osmanskog Carstva ostavila duboke tragove u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini, dok je dolazak Austro-Ugarske monarhije označio početak novog razdoblja, posebno kada je riječ o obrazovanju.

- Austro-Ugarska je donijela određene novine, nastojeći svoj obrazovni sustav prenijeti na prostor Bosne i Hercegovine. Istovremeno je zadržala postojeći sustav vjerskog obrazovanja, koji je postojao za vrijeme osmanske uprave, pa su paralelno djelovale vjerske i državne, odnosno narodne škole  - kazao je Velagić.

Novim zakonima Austro-Ugarska je nastojala obuhvatiti što veći broj stanovništva, no određeni otpori unutar različitih konfesionalnih zajednica predstavljali su prepreku potpunom provođenju tog plana.

Govoreći o obrazovanju žena, Velagić je istaknuo da je situacija bila različita među konfesijama. Posebno je među muslimanskim stanovništvom postojao izražen otpor prema školovanju ženske djece u državnim školama, što je bilo povezano s tadašnjim političkim i društvenim stavovima, uključujući zahtjeve da se djevojčice ne školuju zajedno s dječacima. U određenoj mjeri postojale su prepreke i za školovanje dječaka u državnim školama.

- To je imalo ozbiljne posljedice, jer su državne škole pružale mogućnost daljnjeg obrazovanja i zapošljavanja u državnoj administraciji. Istovremeno, Austro-Ugarska je potaknula i reformu muslimanskih vjerskih škola kroz razvoj mektebi-ibtidaija, čime su se nastojali poboljšati uvjeti za obrazovanje muslimanske djece - zaključio je Velagić.