Dok turistički vodiči Mostar opisuju kao 'biser Hercegovine', stvarnost na njegovim ulicama nudi potpuno drugačiju, puno sumorniju sliku. Čak što više, grad na Neretvi danas je toliko prljav i ekološki devastiran da se slobodno može reći kako Mostar uz Sarajevo 'zasluženo' nosi neslavnu titulu najprljavijeg grada u Bosni i Hercegovini. 

Razlog je višegodišnja nebriga i kolaps komunalnog sustava, stalne političke blokade, ali i kronični nedostatak svijesti kako građana tako i vlasti o očuvanju okoliša.

Propali sustav

Divlje deponije u prigradskim naseljima, prepuni kontejneri oko kojih se širi nesnosan smrad, plastika razasuta po obalama Neretve, pretvorili su ovaj grad u ekološku bombu. Posebno je to izraženo u ljetnom razdoblju jer su se gradske vlasti u suradnji s kojekakvim sumnjivim građevinskim lobijima i investitorima pobrinuli za sječu brojnih drveća u gradu koji gori na 40 + stupnjeva! Tragično!

Glavni uzrok komunalnog kaosa leži u dugogodišnjoj nefunkcionalnosti gradskih poduzeća, za što nitko ne odgovara. A ni gradski vijećnici, mahom obični stranački uhljebi po bogatim javnim poduzećima, ne pokazuju dovoljno ambicije da preokrenu situaciju na bolje. 

Godinama su u gradu usporedo funkcionirala komunalna poduzeća podijeljena po bivšim ratnim linijama. Iako je pokrenut proces unifikacije u jedinstveno poduzeće „Komunalno“, proces na terenu nije donio očekivane rezultate. Godine lošeg upravljanja ostavile su poduzeća u dugovima, što direktno utiče na kvalitetu usluge.

Radnicima nedostaju moderna vozila, adekvatna zaštitna oprema, adekvatni kontejneri i osnovna mehanizacija za održavanje ulica. 

Problem deponije Uborak

Posebno bolna točka Mostara je regionalna deponija Uborak koja je već odavno prerasla u 'aferu', čiji se epilog ne nazire u skorije vrijeme. Iako gradonačelnik Mario Kordić objavljuje lijepe slike kako bi deponija u budućnosti mogla izgledati, Mostar je poznat po sporosti rješavanja infrastrukturnih problema. Dovoljno se prisjetiti sportske dvorane, gradskog bazena, obnove Razvitka i ostalih objekata u samom središtu grada. 

U prošlosti, kada je bilo dovoljno međunarodnog novca za obnovu, nastala je lopovska grabež. Dovoljno je pogledati imovinu nekih bivših poratnih gradonačelnika i 'njihovih' ljudi, pa je posve jasno gdje je novac 'ispario'. U obnovu sigurno nije utrošen. 

Deponija već godinama radi bez ekološke dozvole i unatoč oštrom protivljenju lokalnog stanovništva. Građani okolnih naselja konstantno prosvjeduju zbog zagađenja vode i zraka, tvrdeći da deponija direktno ugrožava njihovo zdravlje, a s druge stane vodstvo grada Mostara upravo te prosvjednike optužuje za blokadu normalnog rada deponije. 

Gradske vlasti godinama obećavaju sanaciju i izmještanje, ali konkretna, dugoročna lokacija za novu modernu deponiju još uvijek nije operativna. 

Izostanak kaznene politike i ekološke svijesti

Pored nefunkcionalnog sistema, problem je i ponašanje dijela samih građana, ali i privrednika. Komunalni redari na terenu ne kažnjavaju pojedince koji otpad odlažu van predviđenih mjesta. Nerijetko se tone građevinskog otpada istovaraju direktno u korita rijeka ili na obližnja brda.

Inspekcijski organi ne provode zakone dovoljno oštro da bi odvratili prekršitelje. Mostar se danas nalazi na prekretnici. Bez hitne i radikalne reorganizacije komunalnih usluga, milijunskih investicija u modernizaciju i rigorozne kaznene politike za zagađivače, grad riskira da umjesto po Starom mostu ostane trajno prepoznatljiv po svojim deponijama.