Tragedija u Tuzli gdje je u požaru u staračkom domu poginulo 13 osoba je otvorilo i pitanje sigurnosti. Jer i prečesto se starački domovi otvaraju samo zbog (dobre) zarade na staračkoj nevolji.

Osim činjenice da su starije osobe u BiH zbog niskih mirovina često prepuštene skrbi obitelji kako bi preživjele, dodatno su u nepovoljnijem položaju oni koji za smještaj u domovima za starije osobe moraju izdvojiti od 1000 do 2000 konvertibilnih maraka, ovisno o vrsti usluga.

Ti problemi su povezani i s neuređenim sustavom zdravstvene skrbi, koji je na vrlo niskoj razini, osobito u domovima koji uglavnom nude samo osnovnu zdravstvenu njegu. Tragičan događaj u Tuzli, u kojem je smrtno stradalo 13 korisnika tamošnjeg doma za starije osobe, otvorio je i pitanje sigurnosti u takvim ustanovama, inspekcijskih nadzora, poštivanja zakonskih procedura i brojnih drugih pitanja koja se odnose na zaštitu korisnika.

„Najprije sigurnost štićenika"

Pravilnicima u BiH propisano je da domovi za starije osobe moraju imati protupožarni sustav, kao i definirane postupke u slučaju nesreće, kaže Žaklina Garić, ravnateljica socijalnog centra „Ivan Pavao II.“ Caritasa Banjolučke biskupije, koji skrbi o 110 starijih osoba. Korisnici tog doma kažu kako su zadovoljni uslugom.

Izražavajući sućut obiteljima stradalih u domu u Tuzli, Garić ističe da su u takvim ustanovama najvažniji prevencija i oprema, koja je često skupa. Bez obzira na to, kako naglašava, sigurnost korisnika mora biti na vrhu liste prioriteta.

„Imamo redovite vježbe, ali jedno je imati vježbu, a drugo je kada se u stvarnoj situaciji pojavi faktor panike. Važno je imati utvrđene procedure koje je potrebno povremeno obnavljati“, kaže Garić i ukazuje kako postoje i pravilnici o postupku u takvim slučajevima.

„Ako dođe do požara, ne mogu u tom trenutku znati je li neka dementna osoba slučajno nešto zapalila ili joj se nešto zapalilo u sobi. To su sekunde. Zato postoje sustavi dojave požara koji su prvi u lancu, nakon čega se sve dalje odvija prema pravilnicima“, objašnjava Garić, dodajući da se ambulanta u centru kojim upravlja nalazi u prizemlju, gdje su smještene i nepokretne osobe.

Dobra zarada na starcima

Većina javnosti u BiH slaže se da se velik broj domova za starije osobe, koji niču kao gljive poslije kiše, više koristi za ostvarivanje profita nego za skrb o starijima. Iako većina ne osporava motiv zarade, on ne bi smio biti iznad brige o korisnicima.

Sudski vještak za zaštitu od požara Kemal Bošnjaković kaže da objekti prilikom projektiranja moraju slijediti zakonske procedure, osobito vrtići i domovi za starije. Problem nastaje kod objekata koji su prenamijenjeni.

„Dimenzije dizala moraju biti drugačije, pragovi na vratima također. Evakuacijski putevi moraju biti prilagođeni. Problem je što se za svaki objekt primjenjuju različita pravila, ovisno o tome je li projektiran kao dom ili je naknadno prenamijenjen“, kaže Bošnjaković.

Na području Republike Srpske domovi za starije osobe pod nadzorom su resornog ministarstva i inspekcije za socijalnu zaštitu. Tvrde da se nadzori provode redovito, a da su procedure za rad domova definirane zakonom.

„Kada se otvara dom za starije osobe, najprije se mora ispuniti uvjet prostora i opreme. Zatim Ministarstvo izlazi na teren, utvrđuje stanje i potom izdaje rješenje. Osnivači domova mogu biti privatne osobe ili jedinice lokalne samouprave. No postupak je za sve isti“, kaže ministar zdravstva RS-a Alen Šeranić.

Rizik stalno postoji

Nakon toga, sve je u rukama inspekcijskih tijela. Ove godine inspekcija je u objektima kolektivnog stanovanja - među koje spadaju i domovi za starije osobe, provela 100 nadzora. Predmet nadzora bile su preventivne mjere zaštite od požara, ali i druge obveze poput ispitivanja hidrantske mreže, obuke djelatnika, plana evakuacije, prohodnosti evakuacijskih puteva te ispitivanja instalacija.

„Na temelju iskustva s terena i utvrđenog stanja u objektima koji su tijekom godine nadzirani, može se reći da je stanje u pogledu ispunjenosti navedenih preventivnih mjera zadovoljavajuće u vrtićima, školama, zdravstvenim ustanovama, domovima za starije osobe i drugim javnim objektima“, kaže Dušanka Nikolić iz Republičke uprave za inspekcijske poslove.

Ipak, naglašava se da se opasnost od požara ne može ukloniti samo inspekcijskim nadzorima, jer je rizik prisutan svugdje gdje postoji ljudski faktor.

„Poseban rizik predstavlja nepažljivo korištenje grijalica, svijeća, pepeljara, šibica, upaljača i drugih izvora iskrenja“, kaže Nikolić.

Racija u domovima zbog grijalica

Da je to zaista tako, potvrđuju i u domu umirovljenika Banja Luka. S kapacitetom za više od 170 korisnika, odmah se rješava svaka sumnja i moguća prijetnja sigurnosti.

„Kad gledamo tragediju u Tuzli, uvijek kažem: što se dogodi u susjedstvu, može i kod nas. Nikada ne možemo jamčiti jer su to nepredvidive situacije“, kaže ravnateljica doma Bosiljka Bošnjak, navodeći najveće probleme koji mogu dovesti do neželjenih događaja.

„Prije otprilike 15 dana krenula sam u ‘raciju grijalica'. Ne zato što ne dopuštamo korisnicima grijati se, već zbog mogućeg požara u uvjetima kada i centralno grijanje radi punim kapacitetom. Razumijem kako starije osobe žele dodatno grijanje, ali to je rizik. Također, problem su punjači za razne uređaje koji su stalno uključeni“, kaže Bošnjak, ističući da je to možda i veći problem od samih grijalica.

Prevencija i edukacija korisnika najvažniji su faktori koje ističu obje ustanove koje smo posjetili, iako je to ponekad teško postići zbog upornosti korisnika. Također, broj osoblja u dnevnim smjenama veći je nego u noćnim kada se najčešće i događaju nepredviđene situacije, što opet ovisi o financijskim mogućnostima pojedine ustanove.

U neformalnim razgovorima sa stručnjacima iz ove oblasti zaključuje se da je u velikom broju slučajeva u ustanovama ovakvog tipa zarada važnija od sigurnosti korisnika. A to se, na žalost, pokaže tek nakon neke tragedije, piše DW.